Inflacija isprika: sorry but, j.....

U posljednjih mjesec-dva nije prošao dan, a da se netko nekome nije ispričao. Čovjek bi rekao- kulturan narod, demantirajući tako popularne Gibonnijeve stihove. Raspon je fascinantan. Sport, politika, urbanizam, religija, bračni odnosi- kud god da se pogleda svi traže oprost.

Premijerka u zadnje vrijeme traži sve više razumjevanje za gospodarsku situaciju i nepopularne poteze koji će se morati povući ove godine (još čekamo da vidimo koji su to potezi), ispričava se guverneru zbog napada zastupnika HDZ-a Gorana Marića na rad HNB-a, dok javnost čeka ispriku zbog sukoba njenog tjelohranitelja i novinarke Novog lista prilikom obilaska škvera (gdje je na pozornici premijerka glasno uzvikivala: Živio Brodosplit! Živjela Hrvatska! kao da se svim tim brodogradilištima veselo ne smiješi hijena zvana stečaj).

Zahtjeva se i isprika policije zbog grubog ophođenja prema seljacima-prosvjednicima u Virovitici, no s druge strane ima i na tom području pomaka: policija se ispričala bračnom paru kojem su greškom upali u kuću i uhitili ih.  SDP-ova zastupnica Mirela Holy zamolila je oprost Zagrepčana radi krivih odluka u Gradskoj skupštini, Matija Babić kaje se zbog objave informacije da internetom kruži porno uradak Blanke Vlašić, a trener Stanko Poklepović publici se ispričava zbog remija Hajduka i Rijeke jer njegov klub ‘nije rezultatom odgovorio na hrabru, permanentnu i bezdušnu podršku navijača tijekom svih 90 minuta utakmice’.

Ali, inflacija isprika na domaćem terenu ukazuje i na to da Hrvatska slijedi svjetske trendove. Naime, papa Benedikt XVI ispričao se žrtvama svećenika pedofila (cijelo pismo je sastavio), izvršni potpredsjednik Toyote ispričao se vlasnicima vozila s tehničkom greškom, japanska meterološka agencija žali zbog pretjeranje reakcije i proglašavanja maksimalne uzbune za tsunami (i evakuacije pola milijuna ljudi s pacifičke obale), a golferu Tigeru Woodsu srce puca radi bračne nevjere. Primjera je na tisuću- što domaćih, što stranih, a zaključak je jedan: dobra isprika zlata vrijedi.

Potpuno je nevažno što se zgrješi bitno je reći ‘sori’. I problem rješen. Ne znam točno kada se odlučilo da za krivu odluku, procjenu, potez, krađu, napad, loše obavljanje svog posla, izigravanje ukazanog povjerenja i kršenje obećanja ljudi idu u javnu ispovjedaonicu umjesto recimo na sud. Kamere se pale, šminka se popravlja, novinar postavlja pitanje: Recite nam kako komentirate korupciju, kriminal, visoku nezaposlenost i opću nelikvidnost? Vrpolji se odgovorna osoba na stolici, malo se i crveni, vidi se da mu nije svejedno, no zna da mora tu rečenicu prevaliti preko usta i sve će biti ok. Narodu lakne kada vide da sa suzom u očima kaže: I’m sorry.