Koga još veseli rast proizvodnje?
Imamo rast! Imamo rast! - cvrkuće vlast pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku. Naime, prema siječanjskim brojkama ukupna desezonirana industrijska proizvodnja rasla je za pet posto u usporedbi s prosincem 2009., dok je u usporedbi sa prošlogodišnjim siječnjem rast nešto skromniji i iznosi 1,5 posto.
Imamo rast! Imamo rast! - cvrkuće vlast pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku. Naime, prema siječanjskim brojkama ukupna desezonirana industrijska proizvodnja rasla je za pet posto u usporedbi s prosincem 2009., dok je u usporedbi sa prošlogodišnjim siječnjem rast nešto skromniji i iznosi 1,5 posto.
Sreća velika- nakon 15 mjeseci pada nešto napokon raste! Nažalost, početkom prošle godine proizvodnja je u odnosu na isto razdoblje 2008. zabilježila ogroman pad (14,1 posto), pa bi možda ipak trebalo spustiti loptu i ne razbacivati se terminom ‘početak oporavka’. Naime, s obzirom na katastrofalno loše rezultate u siječnju 2009. (s kojima se sada uspoređujemo) bilo bi čudno da zemlja u godinu dana uz toliko akcija, mjera, inicijativa, najava, obećanja, zaduživanja itd. nije ostvarila kakav-takav rast. Uz to, najnoviji podaci DZS-a ukazali su i na veliki pad broja zaposlenih u industriji. U siječnju je tako bilo 8,7 posto radnika manje nego u istom razdoblju prošle godine.
Ako industrijska proizvodnja raste, a broj zaposlenih pada, prema ekonomskoj logici - raste učinkovitost. To je informacija kojoj se možemo veseliti, no kada joj se pridoda procjena o još 70 tisuća otkaza, postavlja se pitanje tko će kupovati robu koju industrija proizvede.
Ekonomisti se slažu da će se rast nezaposlenosti ove godine zaustaviti, no da se do proljeća 2011. ne treba nadati rastu zaposlenosti.
Rješavanje viška zaposlenih, što zbog recesije, što zbog toga što je u nekim slučajevima višak radnika i od prije postojao, olakšava poslovanje tvrtkama i smanjuje gubitke (ili povećava dobit), no svi oni dolaze na Zavod za zapošljavanje. Tada se o njima brine država koja im pomoć za nezaposlene isplaćuje iz državne blagajne koju pune porezni obveznici- među ostalima i te proizvodne tvrtke koje su te iste radnike otpustile. Poduzeća se tako žale na visoke namete, radnici ostaju bez posla, a država se hvali rastom proizvodnje.