Što će meni moja djeca reći?

Dvadeseta godišnjica pada Berlinskog zida poslužila je ovih dana kao povod za sastavljanje računa dobiti i gubitaka, cost benefit analize i provođenje anketa među narodom. Kada je kome bilo bolje i zašto. U novinskim napisima i komentarima podjednako su zastupljeni oni koji mašu brojčanim podacima o inflaciji i prosječnoj plaći tada i danas navijajući za kapitalizam, kao i oni koji s nostalgijom gledaju na prošla vremena.

Pa tako ni nakon podvlačenja crte generaciji koja tada nije bila ni u planu nije jasno tko je tu u pravu- kapitalisti, komunisti, nostalgičari, povijesničari, političari ili netko stoti.Nije mi trebalo dugo da se sjetim šta sam ja radila kada se rušio Berlinski zid.Primala sam se u pionire. Posljednja generacija, kažu. I ne, nisam to zapamtila jer su nam pedagoginja i ravnatelj objasnili važnost tog događaja. Svečanost je podrazumijevala nove (lakirane!) cipele i hot dog za ručak.  Ej, hot dog i nove cipele u istom danu! Tko bi to zaboravio.

Tako da, ako malo razmislim tada mi je definitivno bilo bolje. Danas me više ne mogu razveseliti hot dog i nove cipele. Barem ne toliko da ću se toga sjećati dvadeset godina kasnije.Što s druge strane znači da danas imam više-veći izbor, više mi je toga dostupno, veće su potrošačke mogućnosti, pa mi je prema tome bolje. Ili?

Ono što me muči jest koliko zapravo imamo više, odnosno koliko je naše ‘blagostanje’ stvarno. U današnjim cijenama dug koji je ostao na otplatu mladim generacijama početkom 1990-ih iznosio je 10 milijardi dolara. Danas govorimo o 60 milijardi dolara vanjskog duga.

I definitivno se voze bolji automobili, ljudi više troše na odjeću, putuje se, skija, pliva itd., no u većini slučajeva ne zato što narod zarađuje više, već zato što postoji ta prekrasna bankarska usluga- krediti. Upitno je dakle koliko se realno živi bolje, a koliko je riječ o iluziji koja će doći na naplatu. Naime, stručnjaci ‘prijete’ da će dug slijedeće godine doseći 100 posto BDP-a, a do kredita se (opet) sve teže dolazi. I ako smo danas ‘ljuti’ na svoje roditelje jer su nam ostavili toliki vanjski dug, što će meni moja djeca reći?