Američki konzultant: ?Vi u Hrvatskoj ni u što ne vjerujete!?

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

 Kad bi Hrvatska imala uvjerljivu vladu, prodaja dijela šuma i voda možda ne bi bila ludost - ako bi se novac iskoristio za novu industrijalizaciju i poticanje izvoza.

Najjači dojam što ga je američki konzultant koji je ovaj tjedan navratio na kavu u Liderovu redakciju stekao u nekoliko mjeseci boravka u Hrvatskoj vrlo je jasan: ‘Hrvatski građani ni u što ne vjeruju!’ Pritom Amerikanac nije mislio na religijsko nevjerovanje, nego na kolektivnu svijest koja ne vjeruje da nacija može napraviti ekonomski zaokret. Nevjerovanje se odnosi i na političare, jer mnogo ljudi ne vidi lidera koji bi mogao imati viziju oporavka i napretka zemlje. Nekoga tko bi najavio ‘znoj i suze’, ali bi bio uvjerljiv. Pogled izvana o nama ‘nevjernicima’ objašnjenje je zašto je ova nacija neambiciozna. Ako nemaš cilj, ako ne vjeruješ da nešto možeš učiniti, ne možeš biti ambiciozan.Američki konzultant uočio je da su neki ljudi ovdje užurbani i zaposleni, ali taj mu dio populacije nalikuje na hrčke kojima se u kavez stavi kolo pa cijeli dan predano i uporno jure, a zapravo stoje na mjestu. Vrte se samo kolutovi.

Defetizam na djelu Možemo se kolektivno ljutiti na stranca koji se drznuo tako nas okarakterizirati, ali poslušamo li jedni druge, što razgovaramo u nevezanim razgovorima, čovjek ima pravo. Ništa se ne može napraviti, rezignirani je zaključni komentar na svakoj kavi.Nažalost, defetističko stajalište kako se ništa ne može napraviti ne može ostati bez posljedica. Stvari mogu nabolje, ali ne krenu li u tom smjeru, završit će nagore. Tristotinjak Facebookovih prosvjednika na Markovu trgu koji su od premijerke Jadranke Kosor tražili ostavku također teško u nešto vjeruje - ali osjeća da status quo nije moguć. Zanimljiv mi je komentar jednog kolege ‘nevjernika’ koji je nakon onoga prvog prosvjeda troje ljudi pred Vladinom zgradom prognozirao da će se ovog puta naći desetero prosvjednika.

Međutim, s troje se došlo na tristotinjak ljudi.Naravno da ulica nije rješenje, nego su to što skoriji izbori. Ali sada, u dramatičnim vremenima u kojima se makroneravnoteža smanjuje tako da drastično pada standard građana, politička i ekonomska elita ima odgovornost osmisliti novi, radikalan, nekonvencionalan pristup rješavanju ekonomske krize.‘Novi dogovor’ o kojemu su nedavno raspravljali poslodavci s predsjednikom države Ivom Josipovićem još je samo pusta želja. Nitko se ne usudi otvoreno predložiti što bi bio sadržaj.Prije nekoliko brojeva na ovom je mjestu oštro osuđena ideja da se prodaju hrvatske šume i vode. Nakon što je o tome postignut širok konsenzus, od sindikata do Crkve, čovjek se mora upitati: ‘A nije li sve to pogrešno, neiskreno, zavaravajuće stajalište?’

Bankrot ili rasprodaja? Pogledajmo istini o oči. Hrvatski vanjski dug prešao je 43 milijarde eura. Vladine projekcije za sljedeće tri godine pokazuju da će se rast nastaviti. Nema nikakva rješenja kako ga zaustaviti i ne doći na rub bankrota. Ako je tako, prije ili poslije zemlja će se naći u situaciji da bira: bankrot ili prodaja šuma i voda. Kad bi postojala vlast kojoj bi se moglo vjerovati da je sposobna menadžerirati novi početak nacionalne ekonomije, možda bi trebalo ‘pregristi’ i prodati dio šuma i voda, vratiti dio dugova, a ostatak uložiti u obnovu proizvodnje za izvoz. Ali ako nam ponos ne dopušta odvojiti se od preostalog obiteljskog srebra, onda elita mora smisliti drugo rješenje, a na puku je da uza žrtve i napore provede taj alternativni put izlaska iz krize.Nažalost, bez šok-terapije neće biti nikakvih rezultata.

Kolektivna svijest još je pod utjecajem dugogodišnjeg konzumiranja droge u obliku vanjskog zaduživanja od tri milijarde eura na godinu. Danas se kao rješenje nudi buđenje investicijskog vala. Opet je tu nevjerovanje u sama sebe. Političari bude nadu da će doći stranci, investirati svoj novac i pamet, sve organizirati, a nama će, i da se ne potrudimo, BDP početi rasti i ubirat ćemo rentu. Naravno, to su tlapnje koje će se skupo platiti!U sve više Liderovih tekstova pokazuje se kako poduzetnici počinju shvaćati da je izlaz samo u proizvodnji za izvoz (ili izvozu pameti pa proizvodnji u susjednim zemljama). Političari toga još nisu svjesni.Nama u Lideru drago je što se pokazuje da je naše petogodišnje vjerovanje u važnost izvoza bilo ispravna uređivačka politika. S današnjim brojem ulazimo u novu fazu. Za izvoz trebaju nove tehnologije i inovativnost. Zato smo pokrenuli magazin Tehnopolis koji će jedanput na mjesec biti novi Liderov projekt.