|
Burzovni brokeri u Hrvatskoj danas su gotovo suvišno zanimanje. Više se nitko iz srednjeg ili višega srednjeg sloja ne hvali da ima svog brokera. Nitko se više ne hvali ni time da uplaćuje u drugi mirovinski stup. Svi bi se riješili mirovinskih fondova i vratili u kakvu-takvu sigurnost mirovinske generacijske solidarnosti prvog stupa.
A na dodatno loš glas došli su i bankari jer im se općenito ne vjeruje da povjereni novac znaju primjereno oploditi. Pa onda javnost navija za ideju ministra financija Linića da banke svoja potraživanja u tvrtkama koje ne mogu vraćati kredite pretvore u udjele. Pa da ‘gospoda bankari’ izađu iz svojih kula bjelokosnih i bace se na krizno upravljanje u glibu realne ekonomije.
Zajednički nazivnik onoga što se događa brokerima, fondovskim menadžerima i bankarima jest širenje nepovjerenja prema financijskim posrednicima. Svi se oni mogu, čast uspješnim iznimkama, braniti općim okolnostima i lošom državnom politikom kod kuće i u svijetu, ali tko ne odgovori na izazove vremena, za neko će vrijeme, koliko se god danas činio moćan, završiti izvan igre.
Potrošen stari model
‘Banka je kreditna institucija koja nema utjecaja na poslovne odluke poduzeća i ne može preuzeti odgovornost za njihove odluke’, odgovorili su iz Erste banke Jutarnjem listu na pitanje o ideji ministra Linića o pretvaranju loših plasmana u vlasništvo nad korporativnim dužnicima. Budući da Erste banka za hrvatske prilike ima dobre rezultate u korporativnom sektoru, može si priuštiti takav odgovor. Mnogi drugi ne bi smjeli ostati tako konzervativni.
Stari se model potrošio i na globalnoj razini. A i na lokalnoj. Specijalizacija bankara kao posrednika između štediša i korisnika njihovih uloga trebala bi se početi mijenjati. U ‘debelim’ godinama bilo je dovoljno biti pristojno oprezan u plasmanima. Na nekoliko postotaka onih koji će bankrotirati moglo se računati. A gubitak pokriti iz rezervacija za loše plasmane. Taj se model potrošio.
Svjedoci smo da se banke upuštaju u pokušaje spašavanja Diokija, Peveca, HGspota. Jednako kao što se u poslovnoj zajednici sve glasnije može čuti kako su mnoga zvučna regionalna preuzimanja zapravo posljedica pritisaka bankara koji svoje poslovno sposobnije, ali visokozadužene, komitente tjeraju da preuzimaju jednako tako prezadužene proizvodne ili trgovačke tvrtke kojima se, međutim, lošije upravljalo. No ne radi se samo o pokušaju oživljavanja upropaštenih tvrtki ‘post festum’. Novo vrijeme, kad u globalnoj ekonomiji ništa ne bi trebalo biti sveto ako se želi izbjeći opća kataklizma, ekonomska ili ratna, od bankara će tražiti sasvim nov pristup.
Nenormalna vremena
Bankari će morati utjecati na poslovne politike poduzeća kojima pozajmljuju novac štediša i ulagača. Ako svojih 10.000 eura dam toj i toj banci i ona ih pozajmi poduzetniku, onda, gospodo bankari, neka netko od vas izvoli biti u nadzornom odboru te tvrtke! Bankarstvo jest solidno profitabilno. Možda im ekstraprofit ne treba uzimati kroz porez. Neka ga potroše na kvalitetno educirane nadzornike u tvrtkama kojima su pozajmljena znatnija sredstva. Kad se upravljanje preuzme nakon što je mlijeko proliveno, dobar je ishod mnogo manje izgledan nego ako se djeluje preventivno.
Sad već mogu zamisliti pravnike kako mašu zakonima, pravnim stečevinama EU. Ali, gospodo, ovo su nenormalna vremena! Za njih ne vrijede stara civilna pravila igre. Možda će se nekoliko mjeseci činiti da je u Europi i svijetu postignuta dugoročnija ravnoteža. Ali to je opasan privid. Jedne financijske rupe zatrpane su zemljom iz novoiskopanih, još dubljih, financijskih neravnoteža. Tko ne želi osjetiti svu težinu kazne, mora se početi mijenjati. Nama u klasičnim medijima dogodio se internet. Natjerao nas je na bezbrojne inovacije. Neke uspješne, neke manje. Ali natjerao nas je na sasvim novo ponašanje. Neke branše do sada su bile u povlaštenu položaju, ali i njih će zahvatiti grublja i zahtjevnija stvarnost.
Ulazak u nova pravila igre nuždan je za sve posrednike. Ne samo financijske. U vremenima u kojima svatko počinje više cijeniti svoj novac od posrednika se očekuje mnogo kvalitetnija usluga. Ako posrednici ne odgovore zahtjevima vremena, moraju se pripremiti na to da će se igrači s početka i kraja lanca početi direktno dogovarati.
Mi koji malo dulje pamtimo sjećamo se kako su u zreloj fazi socijalizma uspješniji SOUR-i (složene organizacije udruženog rada) organizirali svoje interne banke. A s druge su strane mnoge današnje globalne banke u prvim desetljećima postojanja bile štedionice samoorganiziranih građana. I to vrlo uspješne. .
|
