Brzina je i u Hrvatskoj postala glavna poslovna vrlina

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Nažalost, improvizacije više ne prolaze. A u tome smo bili tako dobri! Brzinu mogu svladati samo organizirani i istrenirani

'Deadline', izraz koji u novinarstvu označava zadnji rok za predaju tekstova, desetljećima je užasavao novinare i urednike. 'Samo da nije tog deadlinea, život bi nam bio mirniji', prizivali su medijski djelatnici. Molba im je uslišena. Nema više zadnjeg roka za predaju tekstova. Internet ne poznaje deadline: novosti se mogu ubacivati 24 sata na dan. A nema ni ograničenja u obliku konačnog broja stranica ili minuta radijskog ili TV programa. Nekadašnja 'brzina' izgleda smiješno u odnosu na ritam što su ga tehnologija i globalizacija danas nametnuli novinarstvu. Mnogi bi sada htjeli da se vrati onaj stari dobri deadline.

Za to nema izgleda. Proizvođač zaslona i vizualnih sustava Microvision za lipanj 2009. godine najavljuje mobitele koji će na svaku ravnu površinu kao što je zid projicirati 'ekran' na kojemu će se uz čitanje pošte surfanje internetom i gledanje filmova, bez problema moći i čitati novine! Ako nešto može utješiti novinarsku zajednicu, onda je to činjenica da više i nema poslovne djelatnosti u kojoj se brzina reagiranja eksponencijalno ne povećava. U ovom broju imamo članak o 'brzoj modi'. Umjesto uobičajene četiri kolekcije na godinu globalni modni brendovi poput Zare nametnuli su ritam od čak 14 kolekcija u 12 mjeseci.

Mlađim će generacijama sljedeće pitanje možda izgledati nerazumljivo, ali gdje je granica ubrzanja? Negdje mora postojati. Postoje naznake da je surfanje internetom u SAD-u napokon dostiglo maksimalan broj sati. Pa neće valjda mlade generacije surfati webom dulje od 24 sata na dan! Slično je i s modnim kolekcijama. Je li granica za Zaru i slične 20, 30 ili 40 kolekcija na godinu? Ili je budućnost u dnevnim i personaliziranim kolekcijama, pa će na kraju svaki stanovnik planeta moći imati vlastitu novu kolekciju u svakom trenutku?
Brzina izluđuje. Sve se ubrzava. Nekad su za nastanak, sazrijevanje pa nuđenje obiteljskih tvrtki širokom krugu ulagača na burzi trebale tri-četiri generacije. 

Danas se, Hrvatska je tomu primjer, u nekoiko godina stvori obiteljska tvrtka, a onda se brzo, preko noći, proda. Nedavni je takav primjer lanac hotela Jake Andabaka, koji je mudro prodao 75 posto udjela i sada drži nešto što se nastoji prikazati kao 'kontrolni paket'. Slično se sada događa i s Pukanićevim Nacionalom, ali i velikim dijelom tvrtki stasalih u proteklih desetak godina. Zbunjujuća je, pa čak i iritirajuća brzina lansiranja novih proizvoda na financijskom tržištu. Banke se natječu u tome koja će prva promovirati neku još neviđenu kombinaciju. U posljednje vrijeme igra se na kombinaciju roditelja i djece u vezanim bankarsko-kartičnim proizvodima. Neka su istraživanja pokazala da se prosječni građanin u danu susretne s otprilike tri tisuće brendova. Još malo pa će se toliko novih lansirati svaki dan!

Biti brži od drugih postaje ključno za preživljavanje u globalnom i tehnologijom određenom svijetu. Lanac kozmetičkih prodavaonica dm tako je ovih dana prije drugih (vjerojatno je riječ o tjednima prednosti) uveo prodaju lijekova u sklopu trgovina s ruževima, depilatorima i sl. To tjera ljekarnike, koji su dosad ulijetali 'kozmetičarima' u teren, da pokušaju naći odgovor. Brzina je opet presudna. Možda je rješenje u tome da ljekarnici uskoro počnu nuditi bankarske i osiguravateljske proizvode?! Ubrzanje poslovnog života kojem svjedočimo i koje živimo nije 'prirodno'. Kao što nije 'prirodno' voziti autocestom 240 kilometara na sat. Brzinu na cesti, međutim, regulirao je zakon i postoji policija koja naplaćuje kazne.

Brzinu u poslovanju nema tko ograničiti. Nažalost, rješenja su samo dva: jedno je napustiti utrku, pokupiti dobitak na ruletu i povući se (tko to može); drugo je - juriti zajedno s drugima. Kad je o hrani riječ, može postojati mala skupina premium restorana koji će nuditi slow food. U većini drugih djelatnosti 'brzo' je neizbježno. Taj suludi ritam proizvodi i žrtve, ali u ovom globaliziranom svijetu brzi troškove prebacuju na spore. Poruka može tek glasiti: Ne pouzdajte se više u improvizacije. U brzinskom natjecanju pobjede odnose organizirani, obrazovani i istrenirani.