Čačićeva ideja o cestama u koncesiji - test zrelosti društva

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

UniCredit otpisuje desetak milijardi eura i povlači se s rubnih europskih tržišta. Agrokor je korak bliže regionalnom megapreuzimanju Mercatora. Izgledni potpredsjednik nove vlade Radimir Čačić pustio je na testiranje u javnost ideju da autoceste budu dane mirovinskim fondovima u koncesiju. Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić optužuje zasad neimenovane skupine da žele uništiti tvrtku na čijem je čelu i dati je u koncesiju. Kinezi su i dalje zainteresirani za strateško partnerstvo s Hrvatskom koju vide kao koridor ulaska na tržište Europske unije. Ispitivanja pokazuju da je još samo 30 posto hrvatskih građana za kapitalizam...

Dugi val ruskog ekonomiste
Moglo bi se nabrajati unedogled. Kad bi se tražio zajednički nazivnik za sve te vijesti, odgovor bi bio: ne radi se samo o posljedicama krize. Ovo su mjeseci i godina-dvije kad se globalno, regionalno i nacionalno ponovno miješaju karte. Na djelu su tektonske promjene na društvenoj, političkoj i poslovnoj sceni. Ljubitelji SF-a rekli bi da su se otvorila 'vremenska vrata' i da je sad trenutak za odvažne da spremno i svjesno zakorače u 'novu dimenziju'. Posljednji je put nova dimenzija otvorena potkraj 80-ih i početkom 90-ih kad je srušen Berlinski zid, propao projekt socijalizma i počela era globalizacije i tranzicije.Sve to budi sjećanje na ruskog ekonomista Nikolaja Kondratijeva koji je 1925. objavio teoriju dugih valova kapitalističke ekonomije. Pojednostavnjeno, osim poznatih ciklusa koji se izmjenjuju svakih sedam-osam godina postoje dulji ciklusi (od 40 do 60 godina). Istina, od rušenja Berinskog zida proteklo je samo malo više od 20-ak godina, ali jadni Kondratijev završio je u gulagu 1938. U međuvremenu svijet se drastično ubrzao, pa se onda možda dugi valovi javljaju upola brže.

Najvažnije je da političari, biznismeni i građani budu svjesni da se sada miješaju karte. O kvaliteti tog miješanja ovisit će kako ćemo živjeti i raditi do sljedeće runde - za dvadesetak (ili akceleriranih desetak) godina. Iskustva s početka tranzicije nisu dobra. Uvažavajući da je Hrvatska u tranziciju ušla u ratnim okolnostima, u vodstvu nacije ipak nije bilo dobrih procjena ni kvalitetnih odluka. Pretvaranje društvenog u državno vlasništvo pa (ne)namjerno amaterska pretvorba i privatizacija, predugo fiksiranje tečaja, odbijanje da se na vrijeme uđe u CEFTA-u, romantičarsko očekivanje da će Hrvatska biti primljena u EU za nekoliko godina.... sve su to pogrešne odluke koje su stvorile današnju strukturu politike, ekonomije i društva.

Iskoristiti 'vremenska vrata'
Iz pogrešaka treba izvući pouke. Bude li u novoj vlasti dovoljno intelektualnog kapaciteta, koalicijske svijesti, umješnosti upravljanja promjenama - Hrvatska ima šansu uspostaviti dobre temelje za nov početak. Bude li se od deset nužnih odluka na vrijeme donijelo sedam, a od njih pet bude vizionarski točno, rezultati 'druge tranzicije' mogli bi od Hrvatske učiniti perspektivnije mjesto za život i rad. Ne treba robovati tradicionalnim rješenjima. Stari klišeji neće dati rezultat u novim okolnostima. Nagovještaj teških dvojbi koje će trebati kvalitetno rješavati jest 'balon' o davanju autocesta u koncesiju što ga je pustio Čačić. Moguće je ostaviti sve kako je sada. Druga je varijanta novcem od koncesija na ceste i šume pokrpati rupe u financijama države i obraniti kreditni rejting. Treća je mogućnost da se tim milijardama pokušaju otkupiti Ina ili Zagrebačka banka.O takvim strateškim pitanjima treba voditi javne rasprave. Samo ne unedogled, nego utemeljeno i brzo kako se ona 'vremenska vrata' ne bi u međuvremenu zatvorila.

Možda će stratezi u novoj vlasti biti otvoreni za nekonvencionalna i nepopularna rješenja. No pitanje je hoće li na to biti spremi i brojni 'stakeholderi'. Primjer je reakcija mirovinskih fondova na Čačićev prijedlog. Oni bi išli u koncesiju ako je zajamčen prihod od bar 6,5 posto na godinu, koliko danas fondovi dobivaju kupujući državne obveznice. Zvuči logično? Da, uz ostale neizmijenjene okolnosti. Ali koliko će vrijediti državne obveznice ako zemlja izgubi investicijski rejting? Bismo li tada mi uplatitelji u drugi stup imali prinos od 6,5 posto na državne papire? Sve odluke koje će se morati donijeti imaju dobre i loše strane. Najgore će biti ako društvo nije sazrelo, a politika nije osposobljena za 'change management', pa se opet dopusti stihiji da Hrvatskoj dijeli karte. To smo već iskusili.