Čudni kanadski prioriteti: industrija, poštenje i znanje

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Moguća nova svjetska kriza ne zabrinjava Kanađane jer su dužni. Zabrinuti su zbog toga hoće li im rastrošni vratiti njihove pošteno zarađene pa plasirane dolare.

Nakon tjedan dana putovanja Kanadom kroničar se zapita ne bi li možda trebalo zabraniti promotivnu kampanju Hrvatske turističke zajednice koja poziva građane Hrvatske da ljetuju u svojoj zemlji. Odgovor, naravno, nije jednoznačan. U vremenima u kojima je nacionalna ekonomija u recesiji trošenje kod kuće patriotska je dužnost. Trošiti platežnu sposobnost na povećanje potrošnje u tuđim turističkim odredištima jest upitno. Istodobno, međutim, trebalo bi, da je moguće, svakom stanovniku Hrvatske s pravom glasa omogućiti da bar nekoliko dana provede u kojoj razvijenijoj i uređenijoj zemlji. Da takav glasač na skorašnjim izborima uživo osjeti kako neki drugi ljudi, koji se ne čine nimalo pametnijima, uspijevaju urediti svoju zajednicu. Pa da tim iskustvom obogaćeni glasači na političkoj tržnici koja nas očekuje domaćim političarima - prodavačima magle - postave prave kriterije.

Zastave nisu važne Kao i u drugim zemljama namjerniku iz Hrvatske i u Kanadi upadaju u oči sitne stvari koje tamošnji stanovnici i ne primjećuju (kao što je nama čudno što pjevačica fada Mísia Zagreb pamti po dvostrukim prozorima na kućama Gornjega grada). Ima tu trivijalnosti. Kao što je pravilo prema kojemu se na raskrižju smije skretati udesno i dok gori crveno svjetlo. Oprezno, naravno. Ili kao što je čudno tko koga vuče po cesti. Naime, dok u Hrvatskoj osobni automobili vuku kamp-prikolice, u Kanadi je česta slika da domaćini krstare svojom prostranom zemljom u kamperu, a za sobom vuku - osobni automobil.

Ali ima tu i ozbiljnijih poruka kako se stvari rješavaju. Putniku s ovih prostora čini se nevjerojatnim da središnja kanadska vlast tolerira u frankofonskom Québecu potpuni izostanak nacionalnih zastava. U tri dana krstarenja Québecom vidjelo se da se vijore samo pokrajinske plave zastave s ljiljanima. Zastava i francuski jezik oblik su izražavanja posebnosti. Ali istodobno su već nekoliko puta propali referendumi o odcjepljenju. Među glasačima prevladava ekonomska logika i uzdanje u zajedničko kanadsko tržište i snagu prema van. Ekonomija je, ako se dobro postavi i vodi, važnija od toga koja se zastava gdje vijori.

U brojnim raznolikostima ipak je najveći šok izazvala naslovna tema u poslovnoj sekciji dnevnih novina The Globe and Mail. Očekuje se da se i u Kanadi bave analizom mogućnosti izbijanja nove dužničko-financijske krize u svijetu. Ali za nas iz Hrvatske predmet strepnje sasvim je neočekivan. Dok se u Hrvatskoj vodi briga o tome hoće li se država moći zadužiti za još koju milijardu eura, opasnost za kanadske financije u tome je komu su pozajmljene milijarde dolara.

Traumatičan povratak Zaokupljeni svojim malim, autarkičnim univerzumom, zaboravljamo da te tri do četiri milijarde eura, koliko Hrvatska više troši na godinu nego što zarađuje, netko ima i pozajmljuje ih pacijentima kakvi smo mi.Kanadske financijske institucije (uključujući mirovinske fondove) nisu previše izložene europskom četvercu PIGS-u (Portugal, Irska, Grčka, Španjolska). Ali zato su mnogo pozajmile klijentima u Velikoj Britaniji (94 milijarde dolara), SAD-u (521), Njemačkoj (15), Francuskoj (24 mlrd.). A oni su, vjerojatno, to pozajmljeno naumili oploditi u Grčkoj ili Španjolskoj...Već vidim reakcije čitatelja zaduženih privatno u švicarcima kako ih baš briga za one koji su novac pozajmili. Ali ako se za neke zemlje i može reći da su novac stekle lihvarenjem, Kanada se sigurno ne ubraja u takve. Moto pokrajine Ontario svodi se na tri pojma: industrija, poštenje, znanje.

I stječe se dojam da se većina poduzetnika i građana nastoji držati tih prioriteta. Onaj tko organizacijom i znanjem proizvede robu koju onda uspije prodati na međunarodnom tržištu zaslužio je da malo živi i od kamata na pozajmljena sredstva. Ionako većinu profita ponovno ulaže u osuvremenjivanje proizvodnje, obrazovanje kadra, riječju, u podizanje vlastite konkurentnosti. Povratak u Hrvatsku uvijek je traumatičan. Kroničara dočeka prljavo rublje povezano s izglednim mitom što ga je bivši premijer Sanader dobio od Molovih čelnika za prepuštanje utjecaja u Ini. To je, naravno, nedopustivo i treba se kazniti ako se dokaže. Ali pitanje je kako bi ova vlast danas vodila Inu da joj opet pripadne. Bi li opet nastale milijarde minusa?Ovo je 300. broj Lidera. Šest godina borimo se da hrvatska ekonomija počne više sličiti razvijenim uzorima. Dojam je, nažalost, da se razlike povećavaju, a ne smanjuju. Ipak, ne odustajemo.