Filmić na internetu za edukaciju političara i ekonomskih stratega

Nekoliko posljednjih tjedana prijatelj mi je uporno savjetovao da na internetu pogledam animirani filmić ‘How the Economic Machine Works’ (www.economicprinciples.org). Napokon sam pogledao taj jednostavni, a za neekonomiste vrlo poučni uradak.

Pojednostavnjena ekonomija, ali i vrlo korisna za razumijevanje što se događa na globalnoj i hrvatskoj sceni. Da ne idem u detalje, riječ je o onome klasičnom objašnjavanju kratkih, petogodišnjih do sedmogodišnjih ekonomskih ciklusa i dugog vala u koji se ti kratki valovi ugrađuju. Poruka je jednostavna: u razmacima od 50-ak godina ekonomija mora upasti u silaznu fazu velikog vala, izazvati depresiju i onda se, uz mnogo buke i pokoji svjetski rat, vratiti u fazu uzleta.

Teorija plaćena životom Ustvari, riječ je o teoriji dugih valova koju je dvadesetih godina prošlog stoljeća postavio, pazi sad, sovjetski (!) ekonomist Nikolaj  Kondratijev. Ustvrdio je da se kapitalistički ekonomski stroj na temelju produktivnosti obnavlja u ciklusima od 50 do 60 godina. To mu je donijelo znanstvenu slavu, ali trajno je ‘naštetilo njegovu zdravlju’. Kako se moglo očekivati, ubijen je u jednoj od Staljinovih čistki.
Prije negoli se vratim spomenutomu animiranom filmu, samo mala digresija. Ako pojednostavimo stvari, Kondratijev je u socijalističkom SSSR-u zastupao teoriju da kapitalizam upada u ciklične krize, ali se iz njih ciklično  i izvlači. Za razliku od njega, danas, u globalnom kapitalizmu, megapopularni francuski ekonomist Thomas Piketty, autor knjige ‘Kapitalizam u 21. stoljeću’ (dolazi u Hrvatsku 9. travnja), tvrdi da kapitalizam u sebi ima ugrađen ‘bug’ koji ga uništava. A riječ je o ugrađenom procesu da se bogatstvo koncentrira kod malog broja rentijera. Sva sreća, za sada mu ne prijeti sudbina kolege s početka dvadesetog stoljeća...
Ne ulazeći u ekonomske rasprave je li teorija Kondratijevljevih dugih valova ispravna ili nije, zanimljivo je uočiti rješenja koja u fazi opadanja dugog vala (u kojemu je svijet od velikog sloma 2007.) predlažu autori spomenute animacije ‘Kako radi ekonomski stroj’. Nabrajaju četiri vrste lijeka: štednju, restrukturiranje zatečenih dugova, pravedniju raspodjelu bogatstva između obogaćenih i osiromašenih te tiskanje novca u središnjim bankama.
Začudo, lako je gotovo sve poteze koje vuku vlade diljem svijeta svrstati u neki od tih recepata. Europa je, pod utjecajem Njemačke, išla u štednju i svođenje državnih deficita na prihvatljive razine. U SAD-u su to preskočili i odmah počeli tiskati novac (prije toga su opraštali dugove, ali prije svega bankama i financijskim institucijama). Pikettyjeva popularnost svjedoči i potrebi da se bogatstvo pravilnije rasporedi (ne radi pravednosti, nego da se vrati kupovna moć srednjem sloju, bez čega nema prodaje robe sa skladišta i proizvodnih vrpci)...

U Hrvatskoj – svega pomalo Zanimljivo je  na temelju spomenuta četiri lijeka vidjeti kako se primjenjuju u Hrvatskoj. Štednja u obliku smanjenja državne potrošnje i deficita vidljiva je samo u tragovima. Milanović i ekipa, većinom s pedigreom ljudi koji su naučili dobivati plaću iz proračuna, u to nisu dirali. Dugovi su se djelomično restrukturirali predstečajnim nagodbama i sada u manjoj mjeri otpisom dugova građanima. Veće oporezivanje bogatijih slojeva u tragovima je vidljivo u porezu na dividende i porezu na kamate na štednju. S time da je propao Linićev pokušaj oporezivanja nekretnina. Kad je riječ o tiskari novca, tu se očekuju efekti Europske središnje banke i s tim povezane idje o tristo milijardi eura za nove investicijske projekte u EU.
Premda su hrvatski problemi slojevitiji, kad se vidi sve vrludanje u vođenju ekonomskih politika, možda je rješenje u novom pokušaju. Riječ je o tome da bi sva četiri lijeka trebalo u dobro pripremljenom koktelu početi primjenjivati odjednom. A ne mjestimice, odustajući nakon prvih koraka. Primjera radi, predstečajnim nagodbama dio je tvrtki uspio ući u pozitivno operativno poslovanje, ali za razvoj im treba dodatni kapital. Fondova koji bi tu ulijetali još nema. Slično je s poreznim slalomima, uštedama...
Nažalost, iz SDP-a nema naznaka da se uz predizborne spinove osmišljava ozbiljan paket nove ekonomske politike. HDZ-ovci su svoj ekonomski program naručili iz Njemačke, pa će biti zanimljivo vidjeti o kakvu je koktelu riječ. Živom zidu ekonomski program i ne treba. On bi, kako sada stvari stoje, urušio sve pa onda na živom pacijentu vježbao osnove ekonomije.
Koliko god spomenuti filmić na internetu bio pojednostavnjivanje, za većinu ovdašnjih političara i ‘ekonomskih stratega’ bio bi veliko otkriće. Savjet: POGLEDATI.