Hrvatska umrtvljena. Milanovićevi jastrebovi koriste priliku

Ovo su 344. ‘Ekonomalije’ koje pišem u Lideru. Tjedne ekonomske kolumne pišem redovito još od 1989. i moglo bi se reći da sam iskusan kolumnist.

 Ipak, ovakva spleta okolnosti i količine neizvjesnosti teško da je bilo u te 23 godine. Prije je bilo nekako lakše biti siguran da neka od aktualnih vlada vodi pogrešnu ekonomsku politiku. Bilo je jasno i što bi trebala, a u danim okolnostima i uistinu mogla napraviti.
Nakon četiri mjeseca vladavine Kukuriku koalicije sve se pretvorilo u neko čudno stanje, nekakav težak polusan. Dovoljno je vidjeti kako je prošao Praznik rada, 1. svibnja.
Na dan kad je na snagu stupilo povećanje cijena struje i plina za više od 20 posto sindikalne središnjice uspjele su na zagrebačkome Trgu bana Jelačića okupiti smiješno male dvije tisuće prosvjednika. Jest, bilo je nemira, ali naguravalo se samo da bi se došlo do besplatne porcije graha, majice ili običnog stručka karanfila.
Vladino gaženje poduzetnika Vlada žestoko i nelinearno gazi i po poduzetnicima. Nakon mjeseca u kojemu je industrijska proizvodnja pala za nevjerojatnih 7,9 posto ministar financija Slavko Linić uvodi pravilo kako nema isplate plaće bez istodobne uplate doprinosa. Što će u velike probleme gurnuti i poštene poduzetnike koji su samo razvlačili uplate tijekom mjeseca kako bi od kupaca uspjeli izmoliti štogod novca.
Uz to, ministar Linić, frustriran prijevarama dijela poduzetnika, stvara zakonsku osnovu da slobodnim sudačkim uvjerenjem on, a poslije i drugi ministri financija, poduzetnicima i menadžerima mogu po kratkom postupku uzeti privatnu imovinu ako tvrtke kojima su na čelu na vrijeme ne plate poreze.
I na sve to poduzetnici, jednako kao i radnici - šute. Čak se rijetko tko buni što je Nadan Vidošević smislio nov način na koji će obvezatnom članarinom, iako je ona formalno prepolovljena, od članstva uzeti više nego prije.
Kad se hipnotiziranim ili ‘drogiranim’ sindikatima i poslodavcima doda nepostojanje parlamentarne oporbe, možda su u pravu jastrebovi u Milanovićevoj vladi, prije svega Čačić i Linić, kad to stanje umrtvljenosti najvažnijih ‘stakeholdera’ žele iskoristiti za sve teške mjere koje su zamislili.
Opet, izjave premijera Milanovića iz kojih se može iščitati svojevrstan strah ide li se pregrubo pokazuju da je i vlast, bar dio, uplašena zbog onoga što se događa. Možda doista u Hrvatskoj u sljedećih pola godine, godinu ne treba strahovati od nemira. Ali tu je ipak vječno pitanje, koje si postavljaju čak i političari: ‘Vučemo li prave poteze?’
Pranje prozora sjekirama Ovo što se sada događa u Hrvatskoj jest šok-terapija. Sjekirom se brišu godinama neoprani prozori. Pa ako koji prsne - nema veze... To kako se žestoko udara po kupovnoj moći građana, što onda ima teške posljedice za tvrtke koje proizvode robu pretežno za domaće tržište, čini se kao namjerno izazivanje ‘kome’ u 2012. Pa bi pad BDP-a vrlo vjerojatno mogao biti otprilike dva posto. Teško je ove godine očekivati optimizam i preokret.
Zbunjuje olako okretanje glave od velikog dijela normalnih poduzetnika u ovoj zemlji. Ministar Linić lakonski odgovara da će tvrtke koje vlasnici ne znaju voditi dobiti nove, bolje vlasnike. Nije to tako jednostavno. U svijetu je višak robe i usluga. Kad ‘rikne’ neki domaći proizvođač, na prazan prostor uletjet će strani dobavljači. Burza nezaposlenih bit će još veća. Nevjerojatna je i bahatost kojom se objašnjavalo poskupljenje struje i plina. Navodno, cijene ne smiju biti niže od ‘proizvodnih’, a i nisu se dizale posljednjih nekoliko godina. Super! Ako je tako, lijepo molimo gospodu iz Vlade da svakomu privatnom proizvođaču koji nije dizao cijene (nego mu ih je tržište drastično srušilo) osiguraju poskupljenje kako bi pokrio troškove proizvodnje. Dajte da ono što vrijedi za državne monopoliste vrijedi i za privatne tvrtke - pa onda iz njih cijedite poreze i doprinose koliko vas volja!
Istodobno ima i naznaka koliko-toliko smislenog mozaika. Počinju se otkazivati prvi kolektivni ugovori u javnim tvrtkama. Inspektori su na granici počeli provoditi tihe protekcionističke mjere. Banke se guraju da potraživanje pretvore u vlasničke udjele. Ali u pitanje dolazi učinkovitost državnog investiranja. Rokovi su sve kasniji, dvojbe sve veće...
Nikad čudnijeg ozračja, nikad većih nedoumica i neizvjesnosti.