Hrvatskoj danas, nažalost, opet treba program stabilizacije

Stabilizacija. To je riječ koja se ne spominje u raspravama o ekonomskim receptima koji bi trebali spasiti Hrvatsku. A možda je vrijeme, nakon četvrt stoljeća izgnanstva, da je vratimo.

Generacija 50+ sjetit će se stabilizacije. U posljednjih dvadeset godina socijalizma na ovim prostorima, još od 70-ih godina prošlog stoljeća, kreatori ekonomske politike svako su malo izbacivali neki novi ‘program ekonomske stabilizacije’. Budući da se iz socijalizma u kapitalizam prešlo kad je globalna ekonomija bila u ekspanziji, kad je kredita za zaduživanje bilo u izobilju, apetiti su se povećali. Umjesto ‘stabilizacije’ slijedili su programi u kojima je ključna riječ bila ‘rast’.
Svijet se od 2008. okrenuo naglavačke. Kako to, nažalost, biva, političari, ekonomisti i analitičari nastavili su se (čast iznimkama) svojim moždanim vijugama koristiti na stari način. Nastavljeno je ‘štancanje’ raznih programa rasta. Uvijek se za sljedeću godinu planira rast, a onda, kad umjesto njega nacionalna ekonomija potone za još nekoliko indeksnih bodova BDP-a, samo se predvidi rast u sljedećem razdoblju. Ili u onoj poznatoj rečenici: ‘Rast se očekuje u drugoj polovini sljedeće godine.’

Rast, rast, a nema ga Kad se već četiri godine zaredom događa pad i kad analitičari i za 2013. predviđaju minus, možda je vrijeme pogledati problem iz drugoga kuta. Uostalom, zar propitivanje svih ‘svetinja’, pa i rasta, nije zadaća intelektualaca?
Hajdemo onda namjestiti glavu na hipotezu da Hrvatskoj treba program stabilizacije! Dakle, takav sklop mjera koji će izazvati urušavanje i BDP-a i zaposlenosti.
Naravno, već čujem one koji matematički točno upozoravaju na to da samo rast može stabilizirati ekonomiju. Jer bez bar četiri posto rasta BDP-a ne mogu se podmirivati vanjske kreditne obveze. Samo, što vrijedi što imaju pravo kad nacionalna ekonomija, uz politiku kakvu su vodile prošla i ova vlada, ne može doći ni do nule?
Dakle, kako stabilizirati stvari? 

Mi u Lideru morali bismo biti zadovoljni što naše sedmogodišnje tupljenje o izvozu kao jedinome zdravom generatoru rasta sad napokon počinju spominjati i u važnim institucijama. Pogledajte sve dokumente i govore otprije pet godina koji su se odašiljali iz Hrvatske narodne banke. Spominjanja izvoza kao prioriteta nije bilo ni u tragovima. Ovog tjedna, međutim, zamjenik guvernera HNB-a Relja Martić u obraćanju sabornicima kao rješenje navodi investicije u izvozne poslove: ‘Izvoz tako postaje glavni generator rasta, otvara nova radna mjesta, a ona pak povratno povećavaju dodatnu potrošnju koja dodatno ubrzava rast zaposlenosti i rast životnog standarda.’ Dobro jutro!
E, sad, kad i institucije poput središnje banke počnu tvrditi isto što i neki novinar i neka redakcija u cjelini, onda medijski radnici moraju odmah početi razmišljati imaju li pravu. Ili, u ovom slučaju, je li dojučerašnji recept dovoljan.

HAMAG svijetli primjer Naravno da izvoz nema alternative. Još da u Banskim dvorima naprave program nove izvozne ofenzive... Ali čak i da to naprave u obliku industrijske strategije, za pokretanje zamašnjaka okretanja svih prema izvozu trebala bi godina-dvije. Do tada će, treniranjem strogoće prema dijelu realne ekonomije koja još pokazuje znakove života, programi ekonomskog rasta prouzročiti još dramatičnih padova BDP-a.
Stabilizacija postaje kratkoročni prioritet bez kojega nema ni izgleda za dugoročne programe rasta. Stabilizacija se ne može provesti bez promjene prekrutih pravila koja se u posljednje vrijeme ‘treniraju’.
Nevjerojatno je koliko se i najmanji pokušaj pomoći posrnulom gospodarstvu dočekuje na nož. Najnoviji je primjer državna jamstvena agencija HAMAG Invest.
Već se napada zato što ide u rizik pomažući malom i srednjem gospodarstvu. Glavni je argument da bi se dio tih kredita mogao pokazati rizičnima između 2015. i 2017. Nevjerojatno je kako neki iz svojih kula bjelokosnih ne vide da je stanje takvo da je važnije danas pomoći da stotinjak ljudi ostane u nekoj tvrtki koja ima perspektivu nego kukavički bježati od rizika pomoći realnom sektoru. Takvih stabilizacijskih poteza danas treba što više.
Budu li se svi držali prakse koja se prakticirala prošlih godina recesije, pri čemu ih nije briga za širu sliku, logički je jasno da će se stvari još više urušavati. Na kraju nitko neće biti kriv, a zemlja će bankrotirati. Zato je vrijeme za program stabilizacije.