Hrvatskoj treba industrija da opstane Prva nogometna liga

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Prošli četvrtak Lider je u suradnji s AutoZubakom u zagrebačkoj Gradskoj kavani održao Poslovni klub Lider o tome treba li Hrvatskoj proizvodnja. Dva dana poslije nogometaši prvoligaša Karlovca odbili su, zbog devet neisplaćenih plaća,  otputovati na prvenstveni susret s NK Rijekom. Prvi put u povijesti Hrvatske nogometne lige dogodilo se da utakmica nije održana.Između rasprave o proizvodnji u Hrvatskoj i neodigrane utakmice Rijeka - Karlovac postoji čvrsta uzročno-posljedična veza. Hrvatskoj proizvodnja treba, među ostalim i zato da se prva Hrvatska nogometna liga ne raspadne. Zemlja koja nema razvijenu industrijsku proizvodnju ne može si priuštiti ni profesionalnu ligu sa šest momčadi, a kamoli sa 16. Zemlja bez industrije ne može si ni mnogo toga drugoga (važnijega) priuštiti. 

Nema više šlepera za nogomet
Lokalnim političkim moćnicima i ambicioznim poduzetnicima ulaganje u mjesni klub bila je svetinja. Mogli su se otpuštati ljudi iz tvrtki, ne plaćati dobavljači i državni porezi, ali za ponos grada - moralo je biti novca. Poznati su primjeri da su se igrači i suci plaćali šleperima robe iz najjačih gradskih tvornica. Danas se u mjestima poput Karlovca više nema što posebno uništavati. Ono malo zdrave industrije u privatnom je vlasništvu, a tu je malo teže mažnjavati lovu. Drugi nogometni klub koji je zapravo već bankrotirao jest NK Šibenik. Ni taj grad više nema nikakvu industriju. A gle čuda, iz uslužnih turističkih tvrtki nema pomoći. Za razliku od NK Šibenika, u NK Belupu nogometašima plaće ipak ne kasne devet mjeseci. Farmaceutska industrija Belupo ipak još solidno posluje i može odvojiti milijun eura na godinu za održavanje prvoligaškog pogona. Gdje ima industrije, ima i nešto novca. Gdje je ugašena - gasit će se i klubovi.Zanimljivo je čuđenje predsjednika Nogometnog sindikata Darija Šimića koji primjećuje: 'Pa HNL se održao u mnogo težim vremenima stvaranja hrvatske države. Nitko mi ne može reći da danas nismo bogatiji nego što smo bili onda, unatoč krizi.'

Proslavljenom nogometašu, a i mnogim drugima, netko treba reći da je krajnje upitno jesmo li kao zemlja i njezini građani bogatiji nego na početku 90-ih. Zaduženiji sigurno jesmo. Bogatiji teško. Bogatstvo smo spiskali u ovih 20 godina pogrešnog ekonomskog modela i nesposobnih političkih garnitura. Siromašniji smo jer smo za jedva 20-ak milijardi dolara prodali pola nacionalnog bogatstva. I još smo se zadužili za 50-ak milijardi eura (upotrebljavam zamjenicu 'mi' jer većini se svidio ponuđeni recept olakog zaduživanja i trošenja). Ako se želi nastaviti po starom i imati 'prvu nogometnu profi ligu' i još mnogo toga na što se narod naviknuo u godinama zaduživanja - još se mogu prodati obala, šume i voda i sve to spiskati u sljedeće dvije-tri godine.Gdje je rješenje? U očuvanju industrijske proizvodnje koja je preostala i titanskim naporima da se dogodi reindustrijalizacija.

Repozicioniranje mudrih igrača
Na spomenutom Poslovnom klubu Lider gost iz Češke iznio je podatak da industrija u češkom BDP-u još čini gotovo 40 posto. U hrvatskom BDP-u industrija je jadnih 17 posto (1990. bila je 43 posto!). Pa nije čudno što Češka uspijeva držati glavu iznad vode, a genijalcima koji su po hrvatskim medijima godinama tupili kako nam ne treba proizvodnja nego su nam dovoljne usluge trebalo bi dati priliku da objasne kako to da od njihove pameti danas nema rezultata.Sudionici Kluba, uključujući novinare, prilično su se začudili kad je uspješni 'trgovac' automobilima Pavo Zubak objašnjavao zašto je počeo proizvoditi autobuse.

Mnogi su to pripisali njegovoj fiksnoj ideji, ali nisu čuli da Zubak planira u budućnosti imati odnos prihoda od proizvodnje i usluga 50:50 posto! On je uvijek imao dobru poslovnu intuiciju, pa nije naodmet mnogim drugim sposobnim poduzetnicima, koji su se u protekla dva desetljeća specijalizirali u tada profitabilnijem sektoru usluga i uvoza, da razmisle ne bi li im bilo mudro sad ući i u čistu proizvodnju. Da je Ivica Todorić ostao samo u trgovini, da nije paralelno razvijao proizvodnju, danas ne bi imao nikakav potencijal za megapreuzimanje Mercatora. Lekciju je na vrijeme naučio i Tedeschi koji u Atlanticu ubrzano mijenja omjer distribucije i proizvodnje.
Reindustrijalizaciju bi morala potaknuti nova vlada. Ali mudri poduzetnici na to ne računaju. U pregrupiranje su krenuli sami.     .