Kritični trenuci za Kosoričine savjetnike, ubrzo i za Josipovićeve
Privođenje Polančeca nepravedno je u drugi plan bacilo dvojbeni početak rada Savjeta za gospodarstvo predsjednika Ive Josipovića. Izgledno je da bi još jedan savjetnički tim mogao razočarati.
|
Piše: Miodrag Šajatović |
Najbolje bi bilo da Škegro, Lovrinčević, Švaljek i Perić izađu sa svojim programom, a da ih Josipovićev savjetnički tim podupre. To bi lopticu sa savjetnika prebacilo na političare. |
|
Medijski je uvijek nezgodno kad se u nekoliko dana dogode dva važna događaja, pa onaj atraktivniji zasjeni onaj drugi, na pojavnoj razini manje intrigantan, ali, u biti, bar jednako važan. Političari bez lisica? Pokaže li se da je velika predstava napravljena bez čvrstih dokaza, neće se postići najvažnije - poruka budućim državnim dužnosnicima da jako dobro moraju paziti što i kako rade. Za sada, dojam je da krunskih dokaza i priznanja još nema u rukama istražitelja. Jedina je velika novost da je promijenjena praksa prema kojoj se s uhićenicima za koje je bilo sasvim jasno da neće bježati ni ikoga napasti, predstave radi, stavljalo lisice na ruke. A možda je izostanak tog ‘modnog’ detalja rezerviran samo za političare, a vrijedi za poduzetnike i menadžere. Zaustavljanje loših poteza vlasti, odnosno pojedinaca u njoj, ako i bude posljedica serije uhićenja i procesa otvorenih u posljednje vrijeme (pri čemu je sasvim izgledno da bi u toj pokaznoj vježbi red na kraju došao i na bivšeg premijera Ivu Sanadera) - nažalost, ni izdaleka nije dovoljno. Hrvatskoj osim represije trebaju i konstruktivni potezi, oni koji će pridonijeti stvaranju nove vrijednosti. Nažalost, za sada i s te adrese stižu samo razočaranja. Prolazi vrijeme, a predsjednik Josipović, kao da svaki dan nije kritičan u ekonomskom smislu, mirnodopski saziva svoj golemi ekonomski savjet - koji je održao osnivačku sjednicu, ali samo upoznavajuću. Za koji će tjedan druga, na kojoj će se već o nečemu raspravljati. Kako je krenulo, dok se postigne konsenzus pa se uobliče savjeti Vladi - kriza će proći i sama. Prvo, predsjednik države ne smije se odreći upletanja u ekonomske rasprave. Ako je u njegovoj ingerenciji nacionalna sigurnost - zar ima veće prijetnje od sve izglednijih socijalnih nemira? Razbijanje stakla da bi se ušlo u prostorije tvrtke Salonit u Vranjicu treba shvatiti krajnje ozbiljno! Polifonija ili kakofonija? Drugo, ima mnogo istine u staroj uzrečici da ako ne želiš riješiti problem - osnuješ komisiju. Ili ekonomski savjet. Svaka čast svim članovima Josipovićeva ekonomskog savjeta kao pojedincima. Ali svi oni zajedno, u tijelu za koje Josipović pomalo naivno očekuje da će proizvesti polifoniju, teško da će iznjedriti beskompromisnu strategiju za izlazak iz krize. Umjesto polifonije realnije je očekivati - kakofoniju. Svaki od poduzetnika i menadžera ipak ima pogled iz svog dvorišta. Veliku sliku, pogotovo ne ‘naslikanu’ na papiru - čini se - nema nitko od njih. Bilo bi najbolje kad bi se savjetnička četvorka premijerke Jadranke Kosor odvažila napisati svoj program mjera koje bi bilo nužno provesti. I objaviti ga. Pa da to bude program koji će poduprijeti Josipovićev megasavjet. Pa se onda odgovornost jasno smješta u vladajuću koaliciju. HDZ i HSS kao glavne igrače tako bi se istjeralo na čistinu da se vidi jesu li sposobni izvlačiti zemlju iz recesije ili nisu. Ovako, sve će se pretvoriti u sapunicu, a savjetnici će, bilo Kosoričini bilo Josipovićevi, htjeli-ne htjeli, postati suodgovorni za ono što će se događati sljedećih mjeseci i godina. |
|