Kukurikovce rešetati na programskom okviru ?Plana 21?

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Naše promjene nisu usmjerene prema slabljenju države, nego jačanju uloge odgovorne države, ali i istodobnom jačanju uloge njezinih građana.Ta rečenica zapisana je u točki 7. programskog okvira ‘Plana 21’ Kukuriku koalicije. U tjedan dana od objave izbornog programa SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a nitko iz medija, politike ili šire javnosti nije se osvrnuo na to opredjeljenje lijeve koalicije koja na skorašnjim parlamentarnim izborima ima izgleda doći na vlast. ‘Plan 21’ u uvodnom dijelu, u 15 točaka, donosi osnovna politička opredjeljenja Kukuriku koalicije. Površnu hrvatsku javnost, kakva već jest, taj dio zapravo nije zanimao. Odmah se jurilo u dijelove programa u kojima su zapisani konkretniji potezi. Gledalo se jesu li se ‘crveni’  ovaj put opametili pa bolne rezove opisali nježnim riječima ili opet rade na tome da najavom bolnih poteza izgube glasače i izbore.

Muhe bez glave Naravno da su i konkretna područja djelovanja važna za iščitavanje (u ovom broju Lidera imamo o tome posebnu temu), ali jednako tako, ako ne i više, bilo bi važno, kad to već nije učinjeno posljednjih 20 godina, iskoristiti priliku pa na nekakvoj nadstranačkoj razini dogovoriti temeljni okvir unutar kojeg će se onda vući taktički potezi. A ne da, kao sada, vlast, mediji, a i građani, jurcaju uokolo ko muhe bez glave gaseći bez smisla i reda požare koji se sve češće razbuktavaju. Pa sve ispadne neproduktivno.

Nema unaprijed određenih kriterija kad, naprimjer, izbije frka s tečajem švicarskog franka i sudbinama građana koji imaju kredite u njemu. Kakva je tu uloga države? Postoji li negdje ‘priručnik’ koji kaže da je državna politika spašavati pojedince koji su svjesno ušli u privatni rizik? Ili je opredjeljenje da se moralni hazard ograničava time što će država pustiti da takvi pojedinci bankrotiraju, a onda im pružiti pomoć na razini osnovnog za preživljavanje? Nedostatak ozbiljnih rasprava o ulozi države, ali i o temeljnim ekonomskim opredjeljenjima, vidi se i u nastupajućoj megafrci s kunskim tečajem. Bilo bi logično da tečaj počne polako kliziti iznad 7,5 kuna za euro, ali, opet, dva desetljeća nije bilo ozbiljnih rasprava o strategiji razvoja zemlje.

Imaju pravo pisci ‘Plana 21’ kad tvrde da je kriza ‘prije svega posljedica dugotrajne dezorijentacije u politici gospodarskog razvoja’. Zato bi javnost, pogotovo medijska, morala konstruktivno proučiti ponuđeni program (jednako kao i HDZ-ov kad se pojavi). Lako je u današnjem svijetu predlagatelju dokazati da mu neka mjera izaziva i neželjene učinke. Konfliktnost ciljeva ekonomskih politika nikad nije bila izraženija. Riječ je o tome da se pokuša pronaći kombinacija instrumenata i mjera koja će uz najmanje štete dati najveće rezultate. Nažalost, takve kulture, čak i kad nije u tijeku izborna kampanja, nema. Dijelom je nema zato što su i kritičari površni. A i predlagatelji često nisu domislili prijedloge dovoljno duboko.

Zakonski uvesti SWOT Možda bi trebalo uvesti zakonsku odredbu (dobro, realnije je moralnu praksu) prema kojoj bilo koji prijedlog mora sadržavati SWOT analizu. Odnosno da i predlagatelji i kritičari navedu snage i slabosti, prilike i opasnosti koje pojedina rješenja nose. Kukuriku koalicija mora u sljedećim tjednima objasniti o kakvoj ‘odgovornoj državi’ govori. I dokazati da je svjesna i svih opasnosti i zamki koje to nosi. Jednako kao što će biti zanimljivo vidjeti hoće li se ulogom države u ekonomiji pozabaviti HDZ. Kako u ovom trenutku ondje samo ministrica financija Martina Dalić ima makroekonomska znanja za takva promišljanja, a njezina su stajališta poznata još otkad je pisala Okvir za razvoj 2006., mogao bi se razviti dugoročno koristan, ako bude konstruktivan, dijalog zagovornika jačega državnog intervencionizma (Kukuriku koalicija) i svođenja uloge države na stvaratelja uvjeta za tržišnu utakmicu (HDZ).

Treba reći da u programskom okviru ‘Plana 21’ ima dosta točnih ocjena uzroka krize iz koje zemlja ne može (‘nacionalni interesi samo su pretvoreni u parcijalne vlastite interese’, ‘(...) pomanjkanje bilo kakve vizije, znanja i sposobnosti onih koji danas vode zemlju’). Autori ‘Plana 21’ vjeruju kako je ‘potreba za promjenama danas veća od straha od promjena’. Čini mi se da tu stvari ipak nisu tako jasne. Dojam je da znatan dio biračkog tijela i dalje strahuje od promjena. Na Kukuriku koaliciji jest da ih pokuša ohrabriti.