Maras (HDZ) i Marasović (SDP), dva brata uboga

Drage čitateljice i čitatelji, ne morate slati e-mailove s upozorenjem kako smo u gornjem naslovu pogriješili tko je u kojoj stranci. Znamo mi da je Gordan Maras SDP-ov ministar, a Duje Marasović HDZ-ov saborski zastupnik. Ali s obzirom na sličnosti mentalnih sklopova koje u posljednje vrijeme pokazuju ta dvojica gotovo bi se moglo reći prezimenjaka sasvim bi se dobro uklopili u konkurentsku stranku.

Gordan Maras zapeo je u prah i pepeo srušiti Hrvatsku gospodarsku komoru. Predlaže da se po hitnom postupku donese zakon kojim bi obvezno članstvo u Komori ostalo za samo 1200 tvrtki, a svi ostali mogli bi birati hoće li za članstvo u HGK na mjesec izdvajati pedesetak kuna ili neće. I sve to bez prijelaznog razdoblja, tako da bi se preko noći ugasile sve županijske komore. I još traži promjenu načina izbora vodstva Komore. Jedini vidljivi razlog takvoga Marasova pohoda na stoljetnu instituciju jest to što je na čelo Komore došao Luka Burilović. Kojemu je krimen to što je – HDZ-ovac.
Duje Marasović je, prema istom receptu, navalio na HRT. Budući da je na čelu Hrvatske radio-televizije nekadašnji omladinac koji je ‘primao Titovu štafetu’, Marasović je iz Sabora poručio: – Prvo što moramo napraviti kad se promijeni vlast za godinu dana jest pomesti sve na HRT-u.

Kad osigurači pregore Kad se ovako ogoli što motivira jednog Marasa i jednog Marasovića (a nisu oni jedini u svojim strankama koji bi po kratkom postupku uništavali institucije u neprijateljskim rukama, jer ni Milanović ni Karamarko nisu se ogradili od postupaka i riječi svojih suradnika, a nisu im udijelili ni bilo kakve packe), čak i kroničaru koji je s vremenom razvio imunost na većinu toga što se događa na političkoj sceni ‘pregore osigurači’. To je i odgovor jednomu vjernom čitatelju Lidera koji je na usputnom susretu na nekom primanju primijetio kako ove ‘Ekonomalije’ u posljednje vrijeme nisu oštre kao što su donedavno bile.

Odgovor je: U ovoj fazi nema smisla ići oštro. Kolumne bi trebale, mrvicu po mrvicu, utjecati na vlastodršce. Ali ako je jasno da se Milanovićeva ekipa (čast rijetkim iznimkama) ne namjerava promijeniti nabolje, a Karamarkov HDZ gotovo ni s čim ne pokazuje da će dolaskom na vlast početi provoditi suvisliju ekonomsku politiku, onda je mudrije otvarati neke bitne ekonomske, političke i društvene teme. Kao zagrijavanje za neku sposobnu vlast, ako se ikada pojavi. Očito je da nikakvi oštri tekstovi neće pridonijeti rušenju aktualne vlasti prije redovitih parlamentarnih izbora. Niti će potaknuti oporbu.

Dobrovoljni porez za ministrovu plaću Ali kad su Maras i Marasović već povod za današnje ‘Ekonomalije’, hajdemo još malo o ta ‘dva brata uboga’ koja bi razarala, a ne gradila. Može se razumjeti frustracija u SDP-u zato što je na legalnim izborima za Vidoševićeva nasljednika na čelu HGK izabran Luka Burilović (HDZ-ov kadar i menadžer u županjskoj šećerani). Ali bilo je dovoljno vremena od trenutka kad je Vidošević otišao razgledati Remetinec do izborne skupštine da se pokuša progurati svoga kandidata. To je legitimno. Ali za to je trebalo na vrijeme nekoliko dana raditi dulje od 16 sati. Iskupljivati se pred stranačkim šefom tako da se uništava institucija Hrvatske gospodarske komore krajnje je neodgovorno. Premda to Marasu nije prvi rušilački pohod. Pod izlikom rasterećenja obrtnika financijski je uništio Hrvatsku obrtničku komoru. Rezultat? Još nekoliko tisuća zatvorenih obrta. Maras se napenalio na članarinu HOK-u jer je parafiskalni namet. A nije ni prstom maknuo kad je prije mjesec dana država za deset posto poskupila registraciju automobila svakom obrtniku.

Da ne bude zabune: HGK treba reformirati, smanjiti aparat i dati na tržište. Ali u razumnom roku. Pa ako se ekipa pokaže nesposobnom – tko joj kriv. Kad je o Marasovićevu pometanju na HRT-u riječ, možda samo možemo primijetiti da dotični HDZ-ovac nije zaprijetio zbog interesa građana koji moraju plaćati pretplatu, a na HRT-u je još najmanje 1500 ljudi prekobrojno. Ne. Ako njegovi dođu na vlast, njemu je samo važno da Dnevnik vode HDZ-ovi urednici.

I još malo o Marasu. Ako je u anketi, koju je naručio, 97 posto poduzetnika za dobrovoljno plaćanje članarine HGK, neka bude principijelan pa naruči još jednu anketu. U kojoj će pitanje poduzetnicima glasiti: ‘Jeste li za to da se porez za plaću ministra Marasa plaća dobrovoljno?’ Pa da vidimo bi li imao za kruh i mlijeko.