Marinca sustiže kazna jer je previše taktizirao u Podravci

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Menadžeri moraju donositi odluke, pa i po cijenu da budu pogrešne. Marinac je pogriješio što svoju nije, bez obzira na okolnosti, pripremio s drugim članovima Uprave Podravke.

Predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak imao je sretan tjedan. Dogodilo mu se ono što priželjkuje svaki glavni medijski junak kojega mediji tjednima ganjaju zbog afera. Zanimanje javnosti okrenulo se prema nekomu drugomu. Štafetu je preuzeo Darko Marinac, dugogodišnji predsjednik Uprave koprivničke Podravke i do prije nekoliko dana predsjednik Nadzornog odbora te prehrambene tvrtke.Recesija je nastavila otkrivati preinvestirane poduzetničke pothvate i one koji su u njih olako ulagali kapital. Tako je došao red i na SMS splitskoga poduzetnika Srđana Mladinića. Čovjek je imao originalnu ideju, ali očito ne i snage i sposobnosti da opstane na tržištu prehrambenih proizvoda. A nije se znao zaustaviti i priznati poraz. Sada se pokazalo da je bankrotirao, a za sobom pritom povlači Darka Marinca, koji mu je kao predsjednik Uprave Podravke 2007. odobrio kredite vrijedne 65 milijuna kuna.

Politička premreženost Kad se svemu tomu pridoda već poznata premreženost Podravke stranačkim interesnim sferama utjelovljenim u potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu uime HDZ-a i čelniku HSS-a Josipu Friščiću, 'slučaj SMS' morao bi se početi izučavati na svakoj ozbiljnoj poslovnoj školi u Hrvatskoj. Na tom primjeru, naime, višeslojno se najbolje pokazuje kako je na prijelazu stoljeća funkcionirala sprega korporacija, političkih stranaka, državnih upletanja i lobija.Prva poruka MBA-ovcima koji će za koju godinu postati direktori tvrtki glasila bi: 'Prije nego što zasjedneš u fotelju, u miru doma svog napiši principe kojih ćeš će pridržavati i do koje si razine kompromisa spreman ići. Bolje je na vrijeme dati ostavku nego da te sustigne prokletstvo pretjeranih kompromisa.'Upravo se to u Podravci dogodilo Darku Marincu. Uz rastepenu vlasničku strukturu odavno se pokazalo da je Podravku nemoguće voditi kao normalnu tvrtku. Umjesto da na vrijeme odigra na sve ili ništa, pokušavao je igrati u sasvim suženom manevarskom prostoru. Jednako tako trebao je, kad je morao otići s mjesta predsjednika Uprave, zahvaliti se i ne prihvatiti predsjedanje Nadzornim odborom. Menadžeri moraju biti spremni podnijeti ostavku ili isprovocirati da dobiju otkaz.Poučan bi mogao biti primjer Branka Radoševića, donedavnog predsjednika Uprave Plinacra, koji je morao uime tvrtke od Ine kupiti plinsko skladište Okoli, ali to je učinio uz jasno iskazivanje svojega stajališta i uz vrlo jasan nalog vlasnika - države. Nekoliko mjeseci poslije morao je otići. Druga poruka tog primjera glasi: 'I kad imaš pravo donijeti odluku samostalno, mudro je podijeliti odgovornost.' Doista je nezamislivo da je Marinac odluku o kreditu SMS-u donio bez konzultacija, ali one vjerojatno nisu bile službene naravi. Pa je sada razumljivo da Marinac tvrdi kako je rizična odluka isključivo bila njegova.

Kolektivna zaboravljivost Jednako je nezamislivo da u Podravci, gdje suprotstavljene strane jedna o drugoj znaju i broj košulje i tko se s kim druži po goricama, nisu znali za ugovor vrijedan 65 milijuna kuna. I to je poruka: Kad prigusti, u tvrtkama se naglo poveća broj zaboravnih. Nedvojbeno je da je kredit SMS-u bio visokorizična poslovna odluka. S druge je strane zbog nepreciznih zakonskih rješenja u Hrvatskoj gotovo nemoguće bilo komu dokazati štetnost ugovora, pogotovo kad se sada pokazuje da je postojalo formalno pokriće u zadužnicama i mjenicama, pa i u hipotekama na imovini i brendu. Vjerojatno nema bankara u Hrvatskoj kojemu u ovom trenutku ne vise jednako teški ili teži nenaplativi krediti. Ali oni su pojedinačno pokriveni sofisticiranijim procedurama odlučivanja negoli je to bilo u Podravci.Kad se već taj slučaj tretira kao potencijalni primjer na kojemu bi studenti trebali učiti, nužno je primijetiti kako nema menadžerskog posla koji se može voditi a da se donose samo ‘ziheraške’ odluke. Pokaže li se da je u SMS-u sve završilo samo na investicijskoj megalomaniji koja je u vjetar sprašila silne milijune, onda Marinčev poslovni promašaj nema težinu kao što se učinilo u prvom trenutku. Za menadžere je najgore ako ne donose odluke. Kad ih donesu, sigurno je da neće svaka biti dobra. Važno je da omjer bude u korist dobrih odluka.I na kraju, pouka onima koji se jednom odluče ući u (para)državne tvrtke: Kad se nađete usred političkih bitaka, prvi ćete biti na odstrelu.