|
Hvala gospođi Angeli Merkel! Sad otprilike znam kako se osjeća čovjek na optuženičkoj klupi kojemu sudac izriče desetogodišnju zatvorsku kaznu. Njemačka kancelarka, istina, nikog nije osudila na deset godina iza rešetaka, ali građanima zemalja članica EU iznijela je istinu o kazni od deset godina 'prisilna rada'. Za razliku od 'analitičara' i politikanata koji po svijetu, ali i u Hrvatskoj, četiri godine najavljuju da kriza završava 'u drugoj polovini sljedeće godine', odgovorna državnica u tjednoj videoporuci sunarodnjacima je poručila kako smatra da će Europi 'trebati deset godina za financijski oporavak i izlazak iz dužničke krize'.
Merkeličino predviđanje ima velike posljedice i za hrvatske građane. Šokantno je čuti da nakon četiri godine krize slijedi još deset godina do mogućeg ozdravljenja prezaduženih nacionalnih ekonomija na Starom kontinentu. Građanin i poduzetnik ima dvije opcije. Jedna je predati se očaju i čekati da se nevolje sruče. Druga je priznati stvarnost i pokušati se prilagoditi.
Hrvatska ima priliku
Koliko god izgledalo čudno, Hrvatska ima priliku ne patiti cijelo desetljeće. Jest da je država na rubu gubitka kreditnog rejtinga i svih pripadajućih ružnih posljedica, ali istodobno je zbog očajnog vođenja zemlje u posljednjih osam godina u zemlji ostala golema količina neiskorištenoga razvojnog potencijala. Uza spretno lidersko vođenje pobjednika na parlamentarnim izborima može se paralelno igrati i crnim i bijelim figurama. Političke koalicije prema nekim istraživanjima u teškim vremenima traju samo 20-ak mjeseci. Pobijedi li Kukuriku koalicija, mora toga biti svjesna. Vući samo bolne rezove neće biti dovoljno. Na svako rezanje potrošnje mora doći oblog u obliku poticaja izvozu, investicijama, supstituciji uvoza. Bez tako uravnotežene varijante vođenja ekonomske politike politički i socijalni potresi vrlo će brzo uzdrmati koaliciju i onemogućiti je da provede ono za što će joj građani, prema svemu sudeći, dati povjerenje.
Gledajući u budućnost, Merkeličinih deset mršavih godina strašno je dugo razdoblje. Ali to nije niša novo. Treba samo vidjeti kako je proletjelo posljednje izgubljeno desetljeće.
U Liderovoj redakciji uz komplete svih svojih brojeva čuvamo stotinu izdanja Liderova prethodnika Poslovnog tjednika. Listajući primjerke iz ožujka 2002., može se vidjeti koliko smo daleko odmaknuli u deset godina. Tad je prva afera bila pronevjera u Riječkoj banci u kojoj je zaigrani broker napravio minus od 200 milijuna eura. O HŽ-u se vodila rasprava hoće li vlakove naručivati od domaćeg konzorcija ili stranaca. Baš kao i danas. Tad se očekivala privatizacija Croatia osiguranja. Stvoren je domaći konzorcij od 42 tvrtke koji je htio biti kupac. CO ni danas nije privatiziran. Pokrenuti su, a u vrijeme HDZ-a i brzo eutanazirani, fondovi za razvoj. U HDZ-u se vodila borba za preuzimanje stranke između Sanadera i Pašalića. Ako HDZ ode s vlasti, izgledno je da će sadašnju predsjednicu Jadranku Kosor izazvati neki pretendent na stranački tron.
Pouke iz 2002.
Unutar tadašnje koalicije Račan i Budiša svadili su se u vezi sa svim i svačim pa je Račan popustio i za ministra gospodarstva postavio Hrvoja Vojkovića. Uprava Ine najavljivala je 360 milijuna eura ulaganja u modernizaciju rafinerija prije nego što dođe strateški partner. A stanoviti J. de Beaufort, izvršni 'diša' u MMF-ovu odboru, poručivao je kako 'MMF nije monstrum' i kako se 'Hrvatska može vrlo povoljno zadužiti na međunarodnom tržištu, ali to mora učiniti oprezno'. Kad se gleda unatrag, bilo je to deset protraćenih godina. Sad se postavlja pitanje kako da kroničar 2022. ne zaključi isto kad bude listao Lidere iz 2012.? Hrvatsko društvo više nema isprika pred samim sobom. Nakon dvadeset godina od povratka demokracije generacije političara, biznismena, sindikalista i ostalih 'stakeholdera' imaju iskustvo promjene vlasti. Sljedeće dvije-tri godine bit će konačni test imaju li građani ove zemlje potencijal za 'ligu prvaka' ili ćemo kao društvo zauvijek ostati neperspektivni drugoligaši. Ovo je vrijeme za lidere s vizijom, petljom i umješnošću. U ovom broju Lidera tema je kako metode kojima se koriste najuspješnije svjetske korporacije u upravljanju primijeniti u vođenju države. Jedno od pravila kaže da ljudi rade u skladu s očekivanjima svojih nadređenih. To vrijedi za odnos između vlade i 'podanika'. .
|
