Milanovićeva vlada ipak ne može bez 100 dana uštimavanja

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Uštimavanje. Tako bi se mogli opisati siječanjski dani nove hrvatske Vlade predvođene premijerom Zoranom Milanovićem. Kad se zbroji što su sve novi ministri najavljivali i radili u posljednjih desetak dana, javlja se slika s koncerta kad su glazbenici na svojim mjestima i svatko ugađa svoj instrument. Rezultat je - kakofonija. Publici to ne smeta jer očekuje da će za neko vrijeme početi izvedba kad će instrumenti i glazbenici zvučati skladno. E, sad, na koncertima se to obično dogodi. Dirigent kucne štapićem i izvedba počne. Treba se nadati da će ta paralela funkcionirati i kad je riječ o vladi Kukuriku koalicije.

Sad je već posve jasno da ovo nije supervlada koja je sposobna od prvog dana dolaska u Banke dvore 'zasvirati' u istom i k tome visokokvalitetnom ritmu... Koliko god ne tražili onih uobičajenih 100 dana uhodavanja, očito se to razdoblje 'ugađanja' ipak mora izgubiti. Od toga da smjenjivanjem državnih tajnika poneko ministarstvo na nekoliko dana ostane bez potpisnika računa u Fini do imenovanja donedavnog ravnatelja policije Olivera Grbića savjetnikom novog ministra unutarnjih poslova. Ili nespretnoga prvog susreta ministra pravosuđa s novinarima...

Tri odlučna kvartala
Ovoj Vladi ipak je nužno dati jedan kvartal uhodavanja. Ali zato u sljedeća tri kvartala, dakle u devet mjeseci do početka 2013., Milanovićeva vlada nema pravo na pogrešne strateške korake.
Očuvanje kreditnog rejtinga njezin je najvažniji kratkoročni cilj. Ali uz tu hitnu intervenciju kriterij uspješnosti ekipe u Banskim dvorima na kraju 2012. bit će jesu li stvoreni uvjeti da se promijeni fokus u odnosu između države i privrede.
Posljednjih osam godina zbog katastrofalne se politike HDZ-ovih vlada stalno ponavljao zahtjev da vlast poduzetnicima omogući normalno poslovanje. Bila je to faza u kojoj se tražilo da država nešto učini za privredu. Sad je napokon vrijeme da država uspostavi primjerena pravila igre (rokovi plaćanja, poštenija državna nabava, neselektivna politika zaposlenika Porezne uprave, efikasniji stečajevi, poboljšanje financijske slike prosječnog poduzetnika u Hrvatskoj...). Ako se to ostvari, umjesto priče što država može učiniti za biznis napokon će se fokus javne ocjene preseliti na poduzetnike i menadžere. Pa bi pitanje moralo glasiti: 'Što vi, biznismeni, možete učiniti za građane ove zemlje?'

Zbog ludila u vođenju ekonomije zemlje svi su poduzetnici ispadali žrtve. Svaki gubitaš mogao se vaditi na neplaćanja. Promašaji u poslovnoj i razvojnoj politici mogli su se lako opravdati 'nepovoljnim uvjetima poslovanja'. Povremena upozorenja da mnogi poduzetnici i menadžeri ne rade na poboljšanju svojih sposobnosti i vještina primjereno zahtjevima globalne utakmice bili su brzo ušutkani. Radili smo to i mi u Lideru. Jer od biznismena koji pola vremena ganja dužnike, a pola bježi od vjerovnika, teško je bilo očekivati da poradi na svojoj kvaliteti.

Zamka državnih investicija
Ispune li se najave ministra financija Slavka Linića da će srediti rokove plaćanja u zemlji, u 2013. napokon bi se mogla dogoditi diferencijacija na objektivno sposobne i nesposobne poduzetnike i menadžere u Hrvatskoj. To bi moralo biti i vrijeme kad na poslovnu scenu treba stupiti nova generacija biznismena. Samo je pitanje postoji li ona, kad su mnogi u proteklim godinama trajno inficirani pogrešnim signalima. Možda bi se prije očekivalo da sposobniji dio poduzetnika, koji se proteklih godina oportunistički usmjerio na uvozne poslove i liferantske poslove s korumpiranim članovima državnog aparata, sad učini dodatne napore i svoje iskustvo i energiju usmjeri na pokretanje proizvodnih poslova usmjerenih na izvoz.

Poslovna zajednica mora dobiti i jasne dugoročne signale što će država podupirati, a što ne, kako bi planove svojih tvrtki mogla prilagoditi novim okolnostima.  Čačić i Linić najavljuju da će Hrvatska ove godine izbjeći recesiju pokretanjem državnih investicija u energetici i prometu. To je prihvatljivo kao mjera iz nužde. U posljednja tri kvartala ekonomski trust mozgova Milanovićeve vlade morat će dokazati da nije zaboravio predizborna obećanja o reindustrijalizaciji orijentiranoj na izvoz. U nadi da će sadašnja kakofonija Kukurikuova orkestra potrajati samo do donošenja proračuna ostaje nastaviti odbrojavanje prvih 100 dana uhodavanja.