Na državni aparat udariti gerilski, a ne frontalno

Pa kad nisu išle, nakon dvije godine napokon se donese Zakon o strateškim investicijama. Pa se, na iznenađenje ministara, pokaže kako odredba da podršku mogu dobiti samo investitori koji imaju 100 posto zatvorenu financijsku konstrukciju u realnom životu nije provediva. Pa se sada kreće u izmjene. Bit će dovoljno 30 posto sredstava.

Mogu zamisliti kako je došlo do te nebuloze o 100 posto unaprijed osiguranih financija. Osnovana je bila neka radna skupina od 'stručnjaka' zaposlenih u ministarstvima. Radilo se, kao i obično, u laganom ritmu. Onda je 'odozgo' došla požurnica. Pa su članovi radne skupine za izradu Zakona o strateškim investicijama krenuli na brzinu 'pofrajkati' tekst zakona. Malo su zapeli na potrebnom postotku zatvorenosti financijske konstrukcije. S obzirom na to da nitko od uključenih nikad nije radio u realnom sektoru, a kamoli kretao u neku tržišnu investiciju, lako su se odlučili za 100 posto.

Sigurno je sigurno 'Ma to je najsigurnije! Ako nemaju osiguranu lovu pa se poslije pokaže da nisu mogli zatvoriti konstrukciju, možemo imati problema što smo ih podržavali. Čuvajmo svoje fotelje', kao da ih čujem kako govore.

Budalaština sa 100-postotnim izvorima financiranja najbolji je primjer u kakvom je stanju državni aparat. Nije stvar samo u potkupljivim, nestručnim i lijenim službenicima na terenu. Kaos počinje od trenutka pisanja zakona. Koji sa svim budalaštinama prođe vladine koordinacije, sjednice vlade i Sabor...

Priča mi jedan poduzetnik da je slučajno došao do čovjeka iz jednog ministarstva koji je pisao zakon u kojemu se našla potpuna nelogičnost. Čovjek je na kavi lakonski objasnio da se moralo raditi na brzinu i da što diže graju. 'Pa promijenit ćemo tu odredbu za nekoliko mjeseci.' Nije razumio da je poduzetniku propao posao od nekoliko milijuna kuna i da je na rubu poslovnog i osobnog bankrota zbog diletanata koji pišu i tumače zakone.

Svaki dan u javnost stižu primjeri nebuloza državnog aparata. Osim te iz Zakona o strateškim investicijama, ovih dana javio se poduzetnik iz Splita kojemu ne dopuštaju otvaranje hostela na brodu. Podnio je kaznene prijave protiv birokrata koji mu uništavaju projekt 'jer brod ne može imati dvostruku namjenu'.

Od konstatiranja da se državna administracija definitivno raspada po šavovima nema mnogo koristi. Korisno bi bilo promisliti što bi bilo rješenje.

S obzirom na to da su iz SDP-a upravo poručili kako neće ići u reforme koje bi mogle umanjiti broj glasova Ivi Josipoviću u utrci za drugi predsjednički mandat, iz Banskih dvora ne treba očekivati nikakav suvisao prijedlog.

Također, nekorisni su prijedlozi salonskih ekonomista da treba 'odlučnije ići u strukturne reforme' javne uprave. Za to nema političke snage, volje, a ni znanja.

Kopirati Tomaškovića Treba biti realan. Državni aparat najbolji je u sabotiranju bilo kakvih promjena. Nekoliko nadobudnih ministara brzo je slomilo zube i pomirilo se s tim da se ne može ništa učiniti. I da je ugodnije čekati kraj mandata.

Jedino rješenje koje se doima realno (ne za ovu nego za neku sljedeću vladu) jest da se krene taktikom stvaranja prve pukotine. Ako se nađe neki odvažni premijer i dovoljno lud ministar, onda bi možda bilo izgleda da se neprijatelj slomi u jednom ministarstvu. Za početak. Za što bi trebalo odmah naći ekipu 'nesalomljivih'. Pa kad se uvede izvrsnost u jedno ministarstvo, krenuti na drugu, treću, četvrtu... frontu.

Pretpostavka je svih pretpostavki dakako da se ukine Zakon o državnim službenicima i da se na njih počne odnosti Zakon o radu. Kao za sve smrtnike u realnom sektoru.

Novi predsjednik Uprave T-HT-a Davor Tomašković žestoko čisti preuzetu tvrtku. Nakon što je počistio stotinjak srednjomenadžerskih funkcija, sada uz otpremine predviđene zakonom otpušta 160 radnika. Uz otpremine 'predviđene kolektivnim ugovorom'.

Reforma javne uprave počet će kad te rečenične konstrukcije bude ponovio neki ministar. Pa će one glasiti: 'Ministarstvo provodi transformaciju kako bi u uvjetima dugotrajne gospodarske krize... stvorilo temelje za budući rast...'. I još: '... da je smanjenje broja radnika dio nužnog procesa optimizacije'.

E da je to dočekati...