Najtraženija roba na hrvatskom tržištu danas je - optimizam

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Mediji su prenijeli guvernerovu ocjenu da bi 2010. trebala biti godina kolektivnog otrežnjenja, ali ne i procjenu da se ono možda neće dogoditi.

 Za sadašnju ekonomsku krizu kaže se da je kriza potražnje. Ponuda svih vrsta roba i usluga u svijetu, ali i u Hrvatskoj, daleko premašuje potražnju. Ipak, za jednom vrstom 'robe' vlada velika potražnja, a na zalihama je gotovo uopće nema. Ako se i nađe nekakva pošiljka - sumnjive je kvalitete. Roba o kojoj je riječ jest - optimizam. Njegovu nestašicu pokazala je i ovotjedna konferencija ‘Dan velikih planova’ koju je Lider organizirao u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca. Osim premijerke Jadranke Kosor, koja po službenoj dužnosti mora biti optimistična, nitko od ostalih 20-ak govornika nije navijestio da u 2010. očekuje pravi završetak krize. Na marginama konferencije moglo se primijetiti koliko članovi poslovne zajednice priželjkuju buđenje optimizma potrošača, bankara i investitora. Nakon godinu dana nedaća većina je iscrpila sve razumne unutarnje rezerve.

Bez repromaterijala Optimizam bi u Hrvatskoj mogao donijeti preokret. Suvremena ekonomija priznaje da čovjek nije posve racionalno ekonomsko biće, da se u određenim okolnostima može ponašati neracionalno i tako utjecati na stanje ekonomije. Kad bi optimizam postao kolektivnom pojavom, to bi pomoglo oživljavanju privredne aktivnosti u zemlji. Problem je u tome što probuditi kolektivni optimizam u zemlji može samo Vlada, odnosno premijerka Jadranka Kosor. Nažalost, pritisnuta nuždom preživljavanja u vlastitoj stranci i suočena s gomilom problema (korupcija, brodogradnja, Podravka...), u ovoj fazi nema repromaterijala iz kojega bi ga izgradila. Iz njezina se nezavidnog položaja čini da je ključni dokument koji bi mogao okrenuti smjer proračun za 2010. Koliko će ga god biti teško donijeti i koliko se god prašine zbog njegova prihvaćanja diglo, popis prihoda i rashoda državnih financija, kakav god bio, neće, zapravo, mnogo značiti. Štednja u proračunu nužna je, ali to je defenzivna priča. Na njoj se ne može graditi optimizam. Neki će izgubiti, ali gotovo nitko neće dobiti vjetar u leđa. Osjećaj beznađa može ublažiti jedino uvjerljiva dugoročna vizija razvoja zemlje. A na njoj se u Vladi, koliko se vidi, još ne radi. Ako će i ministri unutar Banskih dvora morati imati svoju konferenciju ‘Dan velikih planova’ (što je premijerka najavila), to ne traži samo skup ideja nego cjelovitu viziju.

Stvaranje kritične mase Postoje naznake, s različitih strana, da bi neki željeli tržištu ponuditi optimizam u obliku strategije razvoja zemlje. Ivica Mudrinić u ime Nacionalnog je vijeća za konkurentnost najavio da će se u nekoliko sljedećih mjeseci izrađivati ‘Povelja razvoja’. Dr. Mato Crkvenac obnavlja rad Foruma HR+ koji će također promišljati strategiju razvoja, a dr. Nikica Gabrić upravo aktivira svoj projekt sličnog zadatka ‘Život i razvoj’. Ima naznaka da se stvara kritična masa, a hoće li se dogoditi eksplozija kreativnosti - nije sigurno. Odgovor na pitanje o tome zašto bi Hrvatska mogla nastaviti lutati dao je guverner Željko Rohatinski. Mediji su s konferencije ‘Dan velikih planova’ prenijeli njegovu ocjenu da bi 2010. trebala biti godina kolektivnog otrežnjenja, ali ne i procjenu da se to možda neće dogoditi. Rezerve likvidnosti u svijetu ponovno su puštene u optjecaj, pa bi ministar financija Ivan Šuker mogao još jedanput iz svijeta donijeti dozu financijske droge. Ovisnost o zaduživanju nastavit će se. A koliko god bila dobra vijest da se hrvatska približava EU, smanjivanje političkog rizika moglo bi dodatno motivirati kreditore da Hrvatskoj omoguće još jednu godinu stabilizacije, odnosno, bolje rečeno, nastavak puzajuće krize. A to bi onda bilo plodno tlo za tvrdnje kako je ‘87 posto proračuna zadano’ i da se u 2010. ništa ne može s proračunom. A onda dolazi nova predizborna godina u kojoj se ne smije uznemiravati birače...

Kad se zbroji i oduzme sve rečeno na našoj konferenciji ‘Dan velikih planova’, kojoj je, prije svega, bio cilj da se poduzetnicima i menadžerima pokaže realno stanje stvari i najizgledniji scenarij u 2010., dobrim vijestima izvan tvrtki ne treba se nadati. Možda bi bilo dobro da svatko prema svojim mogućnostima preuzme pristup Ljerke Puljić iz Agrokora, koja se nije osvrtala na to što Vlada treba napraviti, nego kako pravodobnim predviđanjem ponašanja potrošača pripremiti efikasnu poslovnu i razvojnu politiku. Ipak, bez kolektivnog optimizma ni najizdržljivijima neće biti lako. Najgore bi, međutim, bilo da se počne dizati optimizam bez pokrića.