Napravimo masterplan za promjenu hrvatskog mentaliteta
U tjednu kad je dr. Nikica Gabrić, utemeljitelj Nacionalnog foruma, iznio ideju kako bi na hrvatski dio Jadrana, bar na šest mjeseci na godinu, trebalo privući dva milijuna starijih stanovnika sjevera Europe da ondje živi, općinari s Cresa raspravljali su o mogućem utjecaju gradnje termoelektrane Plomin 3 na njihovo Vransko jezero.
I koje su moguće opasnosti za ptice koje žive uz jezero. Obje su teme legitimne. Dr. Gabrić nastoji prodrmati uspavane umove u ovoj zemlji. Idejom o naseljavanju dvaju milijuna ljudi ugledni liječnik i uspješni poduzetnik svjesno preuzima na sebe opasnost da ga proglase megalomanom. Ali istodobno vjeruje da će se na kraju pokazati vizionarom.
Vrlo je vjerojatno da bi, u slučaju da Gabrićev projekt naseljavanja hrvatskih otoka zaživi, među creskim općinarima pobudio istu reakciju kao i Čačićevo guranje Plomina 3. Vrlo vjerojatno nastao bi pokret otpora. Ili bar traženje da se napravi studija o utjecaju na okoliš i, ako bi prijetila opasnost za ptice uz Vransko jezero - ništa od napučivanja otoka i pretvaranje hrvatskog dijela Jadrana u ‘europsku Floridu’.
Vizija razvoja do 2050. Da ne bude zabune: nemam ništa protiv brige za okoliš. Samo, postoji objektivan problem. Nema nijednoga ekonomski isplativog projekta, da ne kažemo onu ružnu riječ - investicije, koji može ostati isplativ u hrvatskim uvjetima a da zadovolji visoke ekološke standarde lokalne zajednice ili nacionalnog pokreta ‘zelenih terorista’.
Nikica Gabrić najavio je nastavak rasprava u Nacionalnom forumu o viziji razvoja Hrvatske do 2050. Jedna od tema morala bi biti ‘Kako se mijenja nacionalni mentalitet’. Jer, kad u raspravama o privlačenju investicija ponestane ideja, kad zapreke postanu prevelike za površno lamentiranje, onda se izvuče ‘spasonosno’ rješenje koje od predlagatelja ne traži nikakvu razradu. Jednostavno - treba mijenjati mentalitet. Ako pod mentalitetom podrazumijevamo prevladavajući način razmišljanja i sustav vrijednosti u nekoj društvenoj skupini, bilo da je riječ o općinarima s Cresa ili političkoj eliti u Zagrebu, onda je nužno pronaći odgovor kako se to može promijeniti mentalitet. Jer, bez promjene načina razmišljanja pojedinaca i skupina nemoguće je doći do onoga što se stalno traži - nacionalnoga konsenzusa o strateškom razvoju Hrvatske.
Imali smo prije dva broja veliku temu o mentalitetu. Pokazalo se da znanstvenih ili stručnih priručnika o tome kako se mijenja mentalitet specifične skupine kakva je zajednica hrvatskih građana - jednostavno nema. Pa kad ih nema, hajdemo pokušati doći do masterplana. Ako ga može biti za turizam, zašto ne i za promjenu mentaliteta?
Pojedinci i skupine nisu racionalni Dr. Gabrić je prije nekoliko mjeseci iznio provokativnu tezu o prosvijećenom apsolutizmu. Vjerujem da u vrijeme Austro-Ugarske nije bilo velikih rasprava s lokalnom zajednicom kojom će trasom ići neka pruga i gdje će se sagraditi industrijski kapacitet. Iz tih vremena ostao je temelj današnjega, još neuništenoga dijela industrije. Međutim, danas je teško zamisliti da se politički sustav može toliko promijeniti da omogući da se nekoj zajednici ‘nasilu’ učini nešto korisno za nju.
Pokazalo se da ni donošenje zakona u ovom kraju ne može promijeniti mentalitet. Kvaka 22 jest u tome da nam je u mentalitetu da kolektivno ne poštujemo zakone.
U projektu ‘Kako se mijenja nacionalni mentalitet’ trebalo bi najprije raspršiti jednu zabludu: pojedinci i skupine nisu ekonomski racionalna bića! I točka. Kao što mnogi pojedinci rade u korist vlastite štete i ne mare za dobronamjerne savjete, tako i zajednice, sve do nacionalnih, mogu raditi glupe i za njih štetne stvari.
Zadatak mijenjanja lokalnog i nacionalnog mentaliteta (prevladavajuća stajališta u Međimurju i Dalmaciji vjerojatno se razlikuju) nije nimalo lagan. Možda je i nemoguć. Ali ako se netko u taj gordijski čvor ipak odluči upetljati, onda je jasno da bi u radnoj skupini morali biti sociolozi, ekonomisti, pravnici, psiholozi, psihijatri, life coachevi, poduzetnici, menadžeri, majstori za odnose s javnošću... i to najvrsniji i najotvorenijeg uma. Vjerojatno sam zaboravio mnoge stručnjake. Poruka je da je za prijedlog višeslojevitog rješenja potreban golem intelektualni napor domaćih ili stranih stručnjaka.
Ignoriranje mentaliteta, kako ga promijeniti ili kako ga prevariti, prouzročit će iste posljedice kao i do sada. Kad predlagatelji strategija i konsenzusa lupe glavom o zid, opet će, prije negoli se povuku, reći onu poznatu: ‘Treba mijenjati mentalitet!’