Nastavlja se bezidejnost kreatora ekonomske politike

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Bezidejnost se najbolje vidi u Pretpristupnom ekonomskom programu 2011. - 2013. Zemlja koja nema bolji odgovor na krizu ne bi smjela u EU.

Prošlo je mjesec dana otkako je premijerka Jadranka Kosor reformirala svoju vladu. Premda se može uočiti entuzijazam novih ministara, kad je o ekonomiji riječ, prvi dojam ne obećava. Nešto se radi, donose se neke odluke, najavljuju medijski atraktivne promjene poput osobnog bankrota, ali sve to kao da nema dodira s dramatičnošću stvarnog života.Iscrpljeno hrvatsko gospodarstvo traži brza rješenja kako bi se prekinula nominalna stagnacija, a realna depresija u poslovnim tokovima. Nažalost, ono što stiže s Markova trga više sliči mirnodopskom šminkanju negoli odličnim potezima primjerenima ‘ratnim’ situacijama. Dojam je da su Vladini ekonomski potezi i dalje bezidejni, neinovativni, nedorađeni, a onda i za poslovnu zajednicu posve nemotivirajući.

Vatrogasac Čobanković Dovoljno je prolistati Pretpristupni ekonomski program za razdoblje 2011. - 2013. Postoji li razlog zbog kojeg Hrvatska ne bi trebala završiti pregovore o pristupanju Uniji, onda je to taj dokument. Osim što se mogu vidjeti cijeli odlomci koji kao da su prepisani iz prethodnih dokumenata te vrste koji se zbog administrativne obveze moraju slati u Bruxelles, iz cijelog sadržaja isijava neambicioznost. Vlada se zadovoljava minimalnim stopama rasta do 2013., a kako i ne bi kad vlast ne zna što napraviti da se na zdravim osnovama ubrza dugoročan rast nacionalne ekonomije.
Da se u Vladi za sada nije mnogo toga promijenilo, potvrđuje njezin novi potpredsjednik za gospodarstvo. Umjesto da Petar Čobanković dirigira ostalim ministrima, on kao i njegovi prethodnici postaje vatrogasac pa pregovara s Orcom o Sunčanom Hvaru, s ribarima i svima koji bi uoči izbora mogli kvariti idilu koju pokušava dočarati vladajuća koalicija. Ministrica financija Martina Dalić izašla je s novim uvjetima za kredite koje daje HBOR. Ali smanjenje kamatnih stopa s 3,8 na 2,8 posto može pomoći samo rijetkim graničnim tražiteljima kredita. Ali ne može ozbiljnije pojačati industrijsku proizvodnju ni povećati platežno sposobnu potražnju u zemlji. Teško je pištoljem na vodu gasiti velik požar.

Potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Milošević daje signale da se nešto radi, ali opet je pitanje ima li prevelike koristi od rada na pogrešnom konceptu. Vlada je od početka neuvjerljiva u svojoj kampanji da će se investicijama u energetiku i infrastrukturu nešto važno i dugoročno korisno učiniti za nacionalnu ekonomiju. Kao što u današnjem Lideru kaže Josip Budimir, HSLS-ov ekonomski strateg, ‘nitko nije vidio studije isplativosti Vladinih projekata’.  Pa se može dogoditi da većinu poslova ua tim investicijama odrade inozemne tvrtke. Zaduživati državu ili državne tvrtke za nove desetke milijardi kuna ili eura, a da rezultat bude četiri do pet tisuća novozaposlenih, zaista nije genijalna inovativnost, pogotovo u uvjetima u kojima taj skupo plaćeni broj novih radnih mjesta ukupna ekonomska politika poništi u mjesec dana istim, ako ne i većim, brojem onih koji su izgubili posao u postojećoj ekonomskoj strukturi.

Nedomišljene investicije Ponovno se može iščitati da je vlasti samo do punjenja proračuna, pa makar to bilo zaobilazno. Nevjerojatnim se čini Vladino očekivanje zapisano u PEP-u da će prihodi od PDV-a rasti idućih godina. Osim ako ne počne zaduživanje za nove investicije pa se iz nešto povećane aktivnosti ‘mazne’ dio skupljanjem PDV-a u uvozu svega što će trebati za te nove investicije (koje, naravno, uglavnom nisu izvozno orijentirane).Promjena ekonomske strukture u Hrvatskoj jest nužna, ali ne tako da se ‘struktura’ smanji u korist inozemnih dobavljača. To je i najvažniji razlog zbog kojeg Zapad nema ništa protiv da Hrvatska i dalje u pretpristupnim ekonomskim programima najavljuje nastavak urušavajućih ekonomskih poteza. Čini se da je premijerka Kosor više zaokupljena restukturiranjem HDZ-a nego dugoročno zdravim restrukturiranjem nacionalne ekonomije.Sve što na početku 2011. provodi kadrovski promijenjena vlada premijerke Jadranke Kosor upućuje na nastavak stagnacije koju je prije više od godinu dana u Lideru najavio guverner HNB-a Željko Rohatinski. Nažalost, u realnoj ekonomiji, među tvrtkama koje su svaki dan na tržištu, stagnacija ne može biti dugotrajno stanje. Ili se raste ili se propada. Čini se da bi izbori ipak trebali biti što prije.