Nitko se ne usudi progovoriti o zamkama privatizacije T-HT-a

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Kad se velika potrošnja više neće moći financirati rasprodajama, političari će građanima moći reći: 'Što se bunite? I vi ste sudjelovali!'

Prije Drugoga svjetskog rata žene u slavonskim selima nestrpljivo su čekale izbore za Skupštinu tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Uvijek se, naime, našla bar jedna stranka koja je u zamjenu za glasove na izborima davala - suknje. Vremena su se promijenila. Umjesto sukanja danas se birače na glasovanje za vladajuću stranku privlači - dionicama. Nije slučajno da je Sanaderova Vlada inicijalnu javnu ponudu T-HT-ovih dionica tempirala uoči izbora za koje je sada već sasvim sigurno da će se održati 25. studenoga. Dionice se, istina, neće davati besplatno, ali stvoreno je ozračje da je zajamčena zarada od najmanje 50-ak posto u nekoliko tjedana. Čini se da je riječ o savršenom političkom potezu: smanjuje se udjel državnog vlasništva, što traže međunarodne institucije. Nijedna oporbena stranka ne usudi se glasno biti protiv prodaje paketa dionica u državnom vlasništvu kad je prihod namijenjen vraćanju duga umirovljenicima. Nitko se uoči izbora ne bi 'štel zamerit' penzićima'. A u igri je i dodvoravanje srednjem i višem srednjem sloju koji ima slobodnog novca pa će zaraditi na špekulaciji dionicama.

Kad se za koju godinu pokaže da je u kratko vrijeme prodano gotovo sve državno obiteljsko srebro i da se velika potrošnja više ne može financirati rasprodajama, političari će najutjecajnijoj grupi građana moći reći: 'Što se bunite? Kad ste preko noći ostvarili veliki profit na dionicama, niste se bunili. Ako smo počinili ekonomski zločin, i vi ste sudionici!' U političkom je smislu taj potez HDZ-ove Vlade kratkoročno doista odličan. No pogleda li se projekt iz ekonomskoga kuta, stvari nisu tako idealne i jednoslojne. Pozitivna strana euforije oko upisa T-HT-ovih dionica jest nova lekcija u edukaciji šireg sloja građana o dioničarstvu i burzovnim pravilima igre.

Bogatiji slojevi u svim kapitalističkim zemljama drže dio svoga bogatstva u dionicama, pa tako mora biti i u Hrvatskoj. Osim toga, ako već netko treba uzeti 'proviziju', bolje da to bude transparentno i masovno nego da dva-tri 'posrednika' dignu zaradu pri prodaji strateškom partneru. I tu bi se završio popis prednosti najnovijega Vladinoga privatizacijskog projekta. Lista slabosti i opasnosti je duža. Ključna je manjkavost da će se milijarde kuna prikupljenih prodajom dionica jednokratno potrošiti. Nedvojbeno je da je umirovljenički standard nizak i da je svaka kuna dobrodošla. Ali današnje darove u obliku vraćanja duga umirovljenici bi za koju godinu mogli skupo platiti zapadnu li državne financije u probleme pod teretom prezaduženosti zemlje i njezine nesposobnosti da generira visoke, a na zdravim temeljima građene stope rasta.

Drukčije rečeno, novac od prodaje T-HT-ovih dionica trebao je završiti u investicijama koje bi omogućile proizvodnju, i to onu za izvoz, koja jedina može uravnotežiti vanjsku razmjenu i (posredno, većim poreznim prihodima) državne financije. A tako i osigurati pristojne mirovine. Druga je zamka da će domaći investicijski, ali i mirovinski fondovi od građana kupovati dionice T-HT-a po višim cijenama. Uz ostale nepromijenjene uvjete to znači manji prinos, pa se može dogoditi da netko zaradi preprodajući dionice danas, a onda izgubi na budućim primanjima iz fondova, uključujući i mirovinske. Treća opasna poruka koja se šalje svodi se na zaključak da svi možemo zarađivati na državnim darovima i špekulacijama.

Burzovne špekulacije same po sebi nisu ništa loše, to je dio burzovne igre. Ali u Hrvatskoj se već desetljećima pokazuje da najbolje prolaze spretni, a ne radišni. Onima koji su uzimali kredite 70-ih, rate je pojela inflacija. Ako su uz pomoć njih sagradili vikendice na moru, danas su bogataši. Ako su uz to dobili društvene stanove, početkom 90-ih država im ih je darovala za pet do šest tisuća eura. Danas ih prodaju za 100.000 eura, a ako taj novac ulože u dionice koje država daje uz popust, još će zaraditi. Dioničarstvo ima opravdanje ako obavlja dvije funkcije: prvo, ako osigura kapital za poduzetničke projekte koji će donositi profit, i drugo, ako osigurava da privatni vlasnici, uključujući i male dioničare, budu kontrolori i potiču menadžere tvrtki da rade brže, bolje i profitabilnije nego kad je vlasnik država. U euforiji tko će više zaraditi na T-HT-ovim dionicama možda bi ipak trebalo i o tome voditi računa.