Novi kabinet Jadranke Kosor ostavio loš prvi dojam

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Šuker je i dalje bahat i ne priznaje realnost, Popijač brzo gubi revolucionarni entuzijazam, a Škegro je zaokupljen opravdavanjem svojih nekadašnjih poteza

Što je? Popuštaš s godinama? Kako si blagonaklon prema premijerki Jadranki Kosor i njezinim ministrima! Čak si i Škegru pohvalio!? - glasila su dobronamjerna pitanja prijatelja, redovitog čitatelja ove kolumne. Možda nam to dođe s godinama. Umori se čovjek jednom te istom situacijom.
Kad se najmanje 15 godina ne slažeš s time kako se u zemlji vodi ekonomska politika, kad ispratiš i dočekaš brojne premijere, ministre i savjetnike, više ti nije ‘gušt’ kad svaki tjedan dobiješ pregršt povoda za kritičke analize. Kroničar poželi da naiđe nekoliko godina u kojima će, iz uvjerenja, hvaliti strategiju i taktiku vlade, uočavati da ima pogrešaka, ali da su one mnogo manje od gomile dobrih poteza. Pa ako zatreba, i suprotstaviti se onima koji u toj fazi ne budu vidjeli da se ide u dobrom smjeru, samo što to traži bolnu tranziciju iz recesije u održiv kvalitetni rast nacionalne ekonomije. 

Bahatost prije svega Zato se i poželi vjerovati kako ipak ima nekakvih izgleda da se dogodi čudo pa da premijerkina nova postava (Šuker i na mjestu potpredsjednika Vlade, Popijač umjesto Polančeca kao ministar gospodarstva i savjetnička trojka Škegro-Lovrinčević-Švaljek) napravi zaokret prema ‘novome razvojnom modelu’. Samo se jednom može ostaviti dobar prvi dojam. A reformirani gospodarski dio kabineta Jadranke Kosor tu je priliku propustio. Potpredsjednik i ministar financija Ivan Šuker nastavio je bahato tvrditi kritičarima vanjskog zaduživanja da je to što su američki investitori upisali hrvatske obveznice - znak da je nacionalna ekonomija zdrava i perspektivna.

To je ‘spinanje’ iz vremena Ive Sanadera. Pokazuje se kako je bilo naivno nadati se da je Šuker svih proteklih godina govorio tako kako je govorio - jer je izvršavao naređenja tadašnjeg premijera. Sanader mu više nije šef, ali retorika je ostala ista. Potpredsjednik zadužen za ekonomiju koji javno poriče da je zemlja u ekstremno teškoj situaciji ne može voditi promjene.Nadalje, Šuker je od Polančeca preuzeo vatrogasnu opremu. Pa je na prvi znak dežurnih bundžija i ucjenjivača iz kutinske Petrokemije primio njihovu delegaciju i obećao joj da se neće prekinuti isporuka plina. Petrokemija godinama ima nerealno nisku cijenu plina koju indirektno plaćaju građani Hrvatske. Kao, to je da bi seljaci u Hrvatskoj imali jeftinije umjetno gnojivo. A na kraju ispada da je ono jeftinije u Sloveniji! Popuštanjem Stožeru za obranu Petrokemije Šuker je poslao signal i drugima o tome da će biti popusljiv prema svim vrstama pritisaka.Dobar prvi dojam propustio je ostaviti i novi ministar gospodarstva Đuro Popijač. U prvome javnom nastupu još je spominjao da će raditi na novome ekonomskom razvojnom modelu. Dan-dva nakon toga na televiziji je već pričao kako nije dobro otpuštati ljude iz državne administracije jer će onda pasti potražnja za robom. 

Obrana bolje prošlosti Ni savjetnik Borislav Škegro nije ostavio dobar prvi dojam. U svojoj kolumni u Večernjem listu nastavio je ismijavati one koji tvrde kako je dugogodišnja ekonomska politika preferirala uvoz i da uvoznički lobi sprječava razvoj domaće proizvodnje. Glasoviti John Maynard Keynes svojedobno je izjavio da u promijenjenim okolnostima i on mijenja mišljenje. I nije se postidio. Ne postoji jedna ekonomska istina. Neki recepti bolji su u jednim, a drugi u drugim vremenima. Bude li Škegro kao savjetnik Jadranke Kosor više branio svoje nekadašnje poteze, a manje promišljao kako se izvući iz dužničke krize i recesije - neće biti osobite koristi za građane i poduzetnike.Od savjetničkog trija premijerka zapravo treba samo odgovor na pitanja: kako vraćati stare dugove, ne povećavati zaduženje, a početi ostvarivati održive stope rasta? Koje žrtve treba podnijeti i u kojem roku?
Svako relativiziranje o tome da ekonomija nije znanost - bježanje je od problema i zadaće.Prema nekima taj je raspored uloga samo prijelazno rješenje do prijevremenih izbora na proljeće 2010. To politički možda drži vodu, ali dotad će za mnoge nepotrebno propale tvrtke biti prekasno.
Upita li se netko zašto je u ovoj kolumni izostao komentar prijedloga proračuna za 2010. odgovor je jednostavan: taj uradak, sasvim neprimjeren situaciji, ne zaslužuje ni retka.