Objavom kraja recesije Rohatinski dao kredit Jadranki Kosor

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Guvernerova ocjena o završetku akutne recesije u prvom dijelu 2010. može kratkoročno koristiti Vladi. Ne iskoristi li se optimizam za radikalne zaokrete u ekonomiji, 'ovrha' će stići vrlo brzo.

 Premijerka Jadranka Kosor dobila je od guvernera HNB-a Željka Rohatinskog dar za sto dana na čelu hrvatske Vlade. Možda bi ispravnije bilo reći da je dobila svojevrsni kredit, i to u obliku javne guvernerove ocjene kako ima izgleda da Hrvatska iz akutne recesije izađe u prvom dijelu 2010. Da je tu ocjenu izrekla premijerka ili bilo koji od njezinih ministara, javnost bi se samo nasmijala i odmahnula rukom. Previše je pogrešnih procjena proteklih godinu-dvije dolazilo s Markova trga da bi se bilo koja prognoza shvatila ozbiljno. Kad ju je, međutim, izrekao Rohatinski - to u javnosti, najširoj, ali i financijsko-poslovnoj, ima drugu težinu.Taj 'dar' predsjednici Vlade mnogo znači s obzirom na to da polako jenjava 'revolucionarni entuzijazam' koji je prije sto dana unijela u Vladu. Jadranka Kosor pokazala je zavidnu političku sposobnost ali, budimo iskreni, to nakon urušenih svih kriterija u vrijeme vladavine Ive Sanadera i nije bilo preteško. Sada se premijerka već sudara s otporom, a to se vidi i iz proračunskih projekcija koje više ne predviđaju toliko velike revolucionarne zahvate.

'Ajmo po starom! Kredit u obliku guvernerova umjerenog optimizma za 2010. nije dugoročan. Izdan je na rok kraći od pola godine. Ne pokaže li Vlada sposobnost i volju napraviti radikalni zaokret u ekonomskoj politici, iz HNB-a će stići zahtjev za 'ovrhom'. Ne jednom znao je Rohatinski u najnezgodnijim trenucima raspaliti i po Račanu i po Sanaderu: ne samo riječima nego i restriktivnim mjerama monetarne politike.U ovom trenutku nisu na vidiku jamstva da će se probuđeni optimizam potkraj formalne recesije djelotvorno oploditi. Veći su izgledi da će se stvoriti prešutan nacionalni konsenzus kako bi se sa završetkom recesije nastavilo živjeti na stari način. Što je donekle razumljivo. U knjizi 'Umijeće utjecanja' autora Kevina Hogana postoji objašnjenje: 'Često na svjesnoj razini imamo neki cilj... Međutim, podsvjesni dio vrlo se rano naučio bojati nepoznatog.

To je jednostavni mehanizam preživljavanja. Hodati putem kojim smo već hodali uglavnom je sigurno. Pomaknuti granice često se čini riskantnim našoj podsvijesti i stoga se sama ideja o tim promjenama čini lošom. Taj instinkt vjerojatno nije dobar, ali to je ono što mehanizam za preživljavanje u mozgu šalje tijelu. Osjećaj straha, anksioznosti, možda čak i panike.'U slučaju hrvatske ekonomije to je vidljivo iz prijedloga o tome kako izaći iz krize koje sipa većina političara na vlasti, ali i ekonomista. Sve su to mirnodopske, klasične 'reforme' u obliku defenzivnog kresanja prava, državne potrošnje, borbe protiv korupcije i sl.

Sve je to korisno, ali i nedovoljno. Ambiciozna zemlja i njezin establišment morali bi imati hrabrosti pomaknuti granice. Da bi političari mogli radikalno početi napuštati dosadašnji koncept pumpanja domaće potrošnje vanjskim zaduživanjem, morali bi imati uvjerljiv predložak. Taj predložak ne mogu biti usmeni savjeti ovog ili onog ekonomista. To nije ni u nekoliko dana napisani 'pregledni rad' na desetak stranica. Čak se i jedan od kvalitetnijih kritičara aktualne ekonomske politike i Vladinih poteza iznenadio kad mu je rečeno da će biti uvjerljiv tek kad napiše i izda knjigu o svojim pogledima i prijedlozima. No ni to nije dovoljno. Kako god kvalitetna bila, i takvu knjigu valja umijećem nekog PR-ovca prevesti u motivirajući jezik i tek tri-četiri krilatice koje bi bile politički instrumenti.

Imaš ideju? Napiši knjigu! Sad će se neki osjetiti povrijeđeni jer su uvjereni da su prijedlozi koje javno zastupaju upravo takvi. Međutim, kao što se vrhunski proizvod odmah uoči, tako je i s ekonomskim strategijama. Javnost bi ih prepoznala da su se pojavile. U tragovima ih ima, ali ne u cjelovitu konceptu. U nedostatku jasne, vizionarske i motivirajuće strategije budućnosti Hrvatske izgubit će se najmanje sljedeće dvije godine. Već je proračun za 2010. morao biti u funkciji jasnih viših ciljeva. Da su oni zacrtani (npr. radikalno okretanje izvozu), lakše bi se branilo drastičnije restrukturiranje proračuna. A proračun za 2011. već upada u nove parlamentarne izbore, i tu se neće htjeti ništa opasno ugrađivati.Nažalost, ako ova recesija i završi 'sredinom 2010.' bez promjena, bit će to početak razdoblja u kojemu će oporavci biti sve kraći i slabašniji, a upadanje u recesiju sve češće i dublje.