Poduzetnici sve češće dižu ruku na sebe. Političari pošteđeni

Stečajni zakon u Kraljevini Jugoslaviji bio je drastičan: pljenidba imovine poduzetnika koji bi bankrotirao bila je rigorozna. Jedina iznimka bili su - troškovi pogreba vlasnika bankrotiranih tvrtki. Dizanje ruke na sama sebe bilo je tako česta da se moralo i zakonski regulirati.

Kako stvari stoje, uskoro bi se i u hrvatsko stečajno zakonodavstvo trebala unijeti slična zaštitna odredba.
Na nedavnoj Liderovoj konferenciji o korporativnoj sigurnosti jedan je od govornika kao novi oblik prijetnje sigurnosti tvrtkama naveo trend samoubojstva među hrvatskim poduzetnicima. Vjerujem da svaki poslovnjak u Hrvatskoj zna bar za jedan slučaj u posljednjih pola godine u kojemu je poduzetnik rješenje problema vidio samo u suicidu. Najčešće su to nesretnici koji su poslovno posrnuli, a bili su se toliko ‘ufurali’ u svoje biznise da su za nužne kredite založili i privatne nekretnine. S obzirom na to da je ta tema vrlo osjetljiva za obitelji nesretnih ljudi, o tome se ne govori, gotovo i ne piše.

Suicidi, teške bolesti... Usporedno sa sve češćim poduzetničkim samoubojstvima vlada i, moglo bi se reći, prava epidemija. Ako prosječni poduzetnik među svojim poslovnim partnerima zna za jedno samoubojstvo, onda zna i bar za desetak poslovnih partnera koji su zapali u probleme sa svojim biznisima i u posljednjih godinu dana naglo oboljeli i umrli. A nisu imali neke godine.
Pišem o toj teškoj temi pod dojmom sve češćih općenitih ocjena političara na vlasti da su poduzetnici u ovoj zemlji nezahvalnici koji ne znaju iskoristiti rasterećenje kojim ih časti Kukuriku vlada, da su krivi što su se rješavali radnika šaljući ih u mirovinu pa sad mirovinski sustav grca u gubicima. Ili kako su poduzetnici sami sebi krivi što su na početku ovog tisućljeća išli u građevinarstvo pa sada ne mogu plaćati davanja državi.
Naravno da su poduzetnici punoljetne osobe odgovorne za vlastite prosudbe i poslovne odluke. Jasno je da su dijelom sami krivi za probleme u kojima su se našli. Naravno da među poslovnim ljudima ima onih koji su izvlačili novac iz tvrtki i prebacivali ga na privatne račune. Ima i kriminalaca.
Ali nevjerojatno je kako si političari, pa i neki sindikalisti, dopuštaju generalizaciju koja se svodi na ‘sami ste si krivi’. Kad bi se umjesto riječi ‘poduzetnik’ u poruke kakve se generalno šalju poduzetničkoj populaciji stavile riječi ‘Hrvati’, ‘Srbi’, ‘Romi’, ‘gejevi’..., mediji bi vrlo brzo s pravom ustali protiv generaliziranja i vrijeđanja. U ovoj zemlji osjetljivi smo na nacionalna ili, kako se ono kaže, rodna vrijeđanja, ali one koji su zaduženi za spajanje ideja, kapitala i rada u poduzetnički pothvat smije se generalno pljuvati.
A primjeri samoubojstava i teških bolesti prouzročenih stresom pokazuju da su ti isti poduzetnici velikim dijelom odgovorni, osjetljivi i ugroženi ljudi. Ako im se već ne želi pomoći, bar ih ne bi trebalo blatiti u cjelini.

Slatki politički bankroti Naravno, blizu sam zamke da upadnem u generaliziranje drugih skupina. Političara naprimjer. Sasvim sigurno, i među njima ima onih koji ne zaslužuju da ih se proglasi nesposobnima. Ali njima je i u ovim kriznim vremenima ipak ugodnije nego poduzetnicima. Jeste li čuli i za jednoga domaćeg političara koji je, zato što je izgubio izbore, dignuo ruku na sebe? Siguran sam da takvih nema. Njima je najveća kazna, kao što to premijer Milanović voli reći, preuzimanje političke odgovornosti i, zamislite drame, odlazak u dobro plaćene oporbene klupe. Za poduzetnike postoji bankrot, za političare ne. I onda se političari usude držati lekcije poduzetnicima.
Posebno je zanimljiva prošlotjedna napomena jednog ministra da su poduzetnici sami sebi krivi što su išli u građevinarski biznis. Napomena dolazi iz redova SDP-a. A upravo su SDP i HNS početkom dvijetisućitih pokrenuli gradnju ceste do Splita u superkratkim rokovima. Država je trebala mnogo građevinara. Poduzetnici nakupovali strojeva da u kratko vrijeme završe posao. Posao bio gotov, al' ostali su strojevi i radnici. Pretjerana državna potrošnja na građevinarstvo (kojom se umjetno dizao rast BDP-a) izazvala je današnje probleme. Uspješno su pridonijele kasnije HDZ-ove vlade, koje su trakođer provocirale bujanje građevinskih tvrtki.
Vlasti je zadnji čas da shvati kako su poduzetnici u većini častan i dobronamjeran dio građana zemlje i da ih treba prestati obezvređivati. I da ih na ‘klupi za rezerve’ baš nema mnogo.