Premijerka Jadranka Kosor hitno treba ministarstvo izvoza
Kao što su se neki čudili kad je Lider prije dvije godine najavljivao krizu i recesiju, tako mnogi danas ne žele shvatiti da je ulaganje svih snaga u povećanje izvoza jedini strateški izlaz za Hrvatsku.
|
Piše: Miodrag Šajatović |
Godinom koja je na izmaku mi u Lideru možemo biti zadovoljni. Koliko god financijske prilike za izdavačku djelatnost bile katastrofalne, u produkcijskom smislu, uvjereni smo, napravili smo mnogo. |
|
Godinu smo počeli s radikalnim grafičkim redizajnom, tijekom godine uspješno smo sljubili tiskani i internetski medij s organizacijom šest uspješnih konferencija. I najponosniji smo na to da je godina na izmaku potvrdila kako redakcija Lidera zna prepoznati trendove i razvoj događaja u hrvatskoj ekonomiji. U ova predblagdanska druženja, brojni nam čitatelji u direktnim razgovorima priznaju kako im je upravo Lider prvi ponudio jasnu sliku o tome što će se događati. Nismo sretni što se većina tih prognoza i procjena uglavnom odnosila na dolazak krize i recesije, ali nam je drago da smo pomogli malom, srednjem ili velikom poduzetniku da svoju poslovnu i razvojnu politiku prilagodi nadolazećemu ekonomskom tsunamiju.Nastavit ćemo i u 2010. godini hladno i nepristrano procjenjivati razvoj ekonomskih neprilika. Ali, time više nismo zadovoljni. Danas više nije teško biti pesimist. Elemenata za procjenu o tome da kraj krize nije na vidiku ima danas toliko da to mogu i drugi vidjeti. Rano kukurikanje Naš je cilj u sljedećoj godini tražiti, oblikovati i nuditi rješenja kako da hrvatska poduzeća izbjegnu upadanje u sve dublju recesiju i da se cijelo društvo što prije počne izvlačiti iz slijepe ulice u koju je zapalo zahvaljujući upornom inzistiranju vlasti na pogrešnome ekonomskom modelu.Kao što su nam se neki čudili kad smo prije dvije godine najavljivali recesiju i deflaciju, tako vjerojatno i danas idemo mnogima na živce uporno inzistirajući na strategiji razvoja zemlje u kojoj će glavni kriterij uspješnosti biti - rast izvoza i poboljšanje ukupne vanjskotrgovinske bilance. Čak i prvaci političkih stranaka na spominjanje takve ideje pristojno klimnu glavom, ali jasno je da ne vjeruju kako je povećanje izvoza bitno, a ni izvedivo. Kao, pa što mi to više možemo izvoziti? Nemaju volje ni ući u moguće analize što bi izvoznici napravili s nekoliko milijardi pomoći iz interventnog fonda koji se upravo najavljuje kao spasonosno vatrogasno rješenje. Spominje se da bi sredstva iz tog fonda trebala ići perspektivnim tvrtkama koje su trenutačno u problemima. Što ne znači gotovo ništa. Koji su kriteriji perspektivnosti? Bojim se da ovako nedomišljena rješenja vode u spašavanje politički potkoženih tvrtki. Bit će to, vrlo vjerojatno, još jedan primjer pogrešne alokacije posuđenoga kapitala. A i to će poslije porezni obveznici morati vraćati.Možda će nekome izgledati bez veze, ali u rekonstrukciji Vlade, pa i sve očitijim signalima da će morati otići i ministar prometa Božidar Kalmeta, trebalo bi osnovati novo ministarstvo. I to ministarstvo izvoza. Ili, u blažoj varijanti, ministarstvo vanjske trgovine. Ministar gospodarstva Đuro Popijač preuzeo je vatrogasni posao i teško da će stići paralelno raditi na razvoju, a koji se može izjednačiti sa stvaranjem izvozne prave, a ne fiktivne ofenzive kakva je paradirana prije tri godine u vrijeme političkog igrokaza u režiji bivšeg premijera Ive Sanadera. Ratno vrijeme Na božićnom domjenku HBOR-a Antun Kovačev je spomenuo da je njegova institucija financirala, među ostalim, i desetak izvoznih tvrtki koje su i u ovim teškim vremenima uspjele povećati izvoz. Zajedničko im je to što u proizvodnji primjenjuju najsuvremenije tehnologije i na svjetskom se tržištu bore novim, inovativnim proizvodima. Put je jasan. Filozofiranje o većoj konkurentnosti, o čemu se sada govori u hrvatskom uredu EBRD-a, rješenje je za mirnodopska vremena. Hrvatska je danas u ekonomskom ratu za opstanak i prijeko su joj potrebna žešća rješenja. Ministarstvo izvoza jedno je od takvih. Veliki ispit u sljedećoj godini čeka i Udrugu izvoznika. 'Revolucionarni entuzijazam' s njena osnivanja, kad dvorana u Westinu nije mogla primiti sve zainteresirane, splasnuo je. Darinko Bago, prvi čovjek izvoznika, svojim primjerom u Končaru pokazuje da se može uspješno izvoziti, ali u lobiranju za izvozne interese nije dovoljno oštar. Što je i razumljivo s obzirom na to da je država važan dioničar Končara.Javnost još nije zrela za radikalizaciju izvoza. Čak i obrazovani ljudi, koji znaju da je u fizici nemoguć perpetuum mobile i da alkemijsko pretvaranje metala u zlato nije izvedivo, kad je o ekonomiji riječ, još vjeruju u neka čarobna rješenja. A njih nema. Predviđati nastavak krize više nije neka umjetnost. Lider će u 2010. tražiti, oblikovati i nuditi radikalna rješenja kako ekonomiju izvući iz vrtloga koji vuče u depresiju. |
|