Premijerka je naivno pristupila rješavanju nelikvidnosti

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

 Vlada mora na popravni ispit. Praksa neplaćanja ključno je političko i socijalno pitanje, zato mu treba pristupiti temeljito

 U barem desetak američkih akcijskih filmova cjelokupna se radnja vrti oko tempirane bombe koju je neki ucjenjivač postavio na mjestu punom ljudi. Glavni junak ima zadatak demontirati je. Pet sekundi prije detonacije mora povući ključan potez: prerezati plavu ili crvenu žicu. Naravno, donio je ispravnu odluku i film ima sretan završetak. Mora da je i premijerka Jadranka Kosor gledala neki od tih filmova jer je njezin pristup rješavanju nelikvidnosti - hrvatske tempirane bombe - sličan. Treba prerezati jednu žicu i sve će biti u redu. Ta žica koju treba prerezati kako bi se spriječilo da nelikvidnost dokraja eksplodira po premijerki su dugovi javnih poduzeća. Kad HAC, HEP, HŽ poplaćaju svoje dospjele obveze - problem će biti riješen.

Život nije Hollywood
S obzirom na to da stvarni ekonomski život nije holivudski uradak, već postaje vidljivo koliko je Vladin Program ekonomskog oporavka plošno napisan. Sva državna poduzeća, pokazalo se, ne mogu do 1. lipnja poplaćati sve svoje obveze, a kad bi se uzimanjem kredita i plaćanjem vjerovnika podmirila i posljednja lipa obveza poduzeća u državnom vlasništvu, jasno je da ni tada problem neplaćanja ni izdaleka ne bi bio riješen.
Nelikvidnost u Hrvatskoj tempirana je bomba s mnogo ugrađenih zamki, i treba biti veliki znalac da se u dugotrajnom i preciznom procesu izbjegne katastrofalna šteta. Uzdati se u to da će podmirenje državnih obveza i uvođenje OIB-a te formalna zabrana blokiranima da osnivaju paralelne tvrtke biti dovoljne mjere - čista je naiva. Neplaćanja su u Hrvatskoj bitno ekonomsko, političko, pravno i socijalno pitanje. U kulturi neplaćanja koncentrirana je sva ovdašnja neracionalnost, život iznad mogućnosti, nepoštovanje pravnih normi i način života na koji se naviknula jedna moćna, neformalna skupina. Hrvatskoj je doista prijeko potrebna visokokvalitetna, analitički precizna i u prijedlozima genijalna studija koja bi odgovorila na pitanje kako bi u ozbiljnom procesu društvo konačno moglo ozdraviti od kulture neplaćanja u roku.

Do prije godinu dana ministar financija Ivan Šuker cinično bi poručio poslovnoj zajednici kako, eto, država rješava svoje dugove, a da se oni među sobom pobrinu s kime posluju. Vremena su se promijenila pa se čini da čak i Šuker shvaća kako od nelikvidnih, insolventnih, tj. blokiranih, poduzeća ne može ubrati poreze kojima se treba plaćati u njegovu mandatu razbuktala državna potrošnja. Budimo iskreni. Nepoštovanje rokova plaćanja godinama se u Hrvatskoj toleriralo kao oblik 'sive emisije novca' i način umjetnoga dodatnog rasta BDP-a. Mnoge su tvrtke naručivale od svojih partnera robu i usluge za koje nisu bile sigurne da ih mogu platiti. Pa su ti drugi naručivali od trećih... Na kraju se dizala neka proizvodnja, zapošljavali se radnici. Nitko se nije usudio previše prigovarati. Nažalost, paralelno su se razvili i isisavači novca, koji su zarađeno odbijali dijeliti sa svojim dobavljačima ne plaćajući im obavljene poslove. Još je nekako prolazilo dok su tim neisporučenim novcem takvi poduzetnici naručivali neku drugu robu u zemlji. Loše je, međutim, bilo kad su kune mijenjali u devize i iznosili ih iz zemlje - na sigurno.

Pažljivo s bombom!
Treba se nadati da premijerka Kosor izvlači pouke iz svoga naivnog vjerovanja da se protiv nelikvidnosti i neplaćanja može dekretima. Vrijeme je da se angažiraju najstručniji ljudi za to područje i da oni konačno naprave ozbiljan paket usklađenih i izvedivih mjera koje će na dugi rok stvoriti sasvim novu poduzetničku klimu u zemlji. Brdo neplaćenih potraživanja od gotovo 30 milijardi kuna treba odlučno i učinkovito početi smanjivati. Bit će korisno ako se javno pokaže tko su i u privatnom sektoru tvrtke koje prekoračuju rokove plaćanja. Krene li se generalno žestoko, u kratkom bi se roku pojavio velik broj stečajeva i otpuštanja. Premda sam često za šok-terapiju, u ovom slučaju demontažu treba obaviti vrlo pažljivo. Kad bi se sjekirom počelo prati prozore, nevješta i površna državna ruka omogućila bi muljatorima da se još jednom izvuku, a stradali bi mnogi pošteni poduzetnici koje su sumnjivi, a od državnog aparata tolerirani, poduzetnici propisno 'zavaljali'. Konačno je vrijeme da se i u sudskoj praksi izbace sve rupe koje su se, čini se, namjerno ostavljale kako bi se neplatiše kroz njih provlačile. Dosta je površnih, politikantskih rješenja za nelikvidnost. Vremena su preozbiljna.