Premijerka Kosor ujesen će odlučivati o suzavcu i pendrecima

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Samo rezanje javne potrošnje ni izdaleka neće biti dovoljno. Nacionalni konsenzus mora se graditi na osnovi kvalitetnoga razvojnog plana 

Kasna jesen 2009. Na stolu premijerke Jadranke Kosor zazvoni telefon:
'Gospođo Kosor, imate poziv od ministra unutarnjih poslova.'
'Što sad hoće? U poslu sam!'
'Neće mi reći, samo kaže da je hitno.'
'Dobro, spojite ga...'
'Gospođo predsjednice Vlade, kao ministar unutarnjih poslova molim odobrenje da protiv prosvjednika smijemo upotrijebiti pendreke i suzavac. Stvari izmiču kontroli...'

Bijeg u zadnji čas

Koliko god nitko ne želi javne prosvjede, a još manje žestok sukob između demonstranata i policije, nova će premijerka teško izbjeći da mjere koje najavljuje ne bude prisiljena braniti i silom. Rezovi koji će se s golemim zakašnjenjem morati napraviti u eksplozivno kratkom roku bit će krajnje rizične operacije.

Nažalost, visoka se rizičnost ne može izbjeći čak i ako se bolne mjere ne budu provodile. U tom slučaju dogodio bi se nekontrolirani bankrot, pa bi reakcija ulice mogla biti još žešća nego u slučaju kontroliranog pokušaja smanjenja nagomilanih ekonomskih neravnoteža.

Nakon što je guverner dr. Željko Rohatinski na okruglom stolu HAZU (nevjerojatno, ali i akademicima se jedanput omaknulo da u pravom trenutku reagiraju - ne ulazeći u kvalitetu prijedloga - na aktualnu društvenu situaciju) objavio da se država za spas svojih financija treba zadužiti nevjerojatne 42 milijarde kuna bruto, potvrđuje se da je dr. Ivo Sanader izabrao za sebe odličan trenutak da pobjegne s premijerskog kormila.

Kad je o premijerki Jadranki Kosor riječ, koliko god izgledi bili mali, ne treba odbaciti mogućnost da iznenadi i pokaže se odlučnijom od svog prethodnika - što i nije posebno teško kad se zna s kolikom je upornošću Sanader, igrajući samo na kartu ulaska Hrvatske u EU, odgađao bilo koji ozbiljniji ekonomski rez.

S druge je strane najveći uteg na Kosoričinoj mogućoj odlučnosti ono pomalo zastrašujuće jednoglasno iskazano povjerenje 10 tisuća hadezeovaca okupljenih na Saboru stranke. Kad te jednoglasno izaberu, svatko očekuje da poštuješ njegove interese. Međutim, ta su vremena prošla. Nema više ludog zaduživanja u inozemstvu u svačije ime, ali većinom za nečiji račun.
Premijerki hitno treba ekonomski savjetnik. Njezine najave da će štedjeti na troškovima reprezentacije pokazuju da zasad nije spremna za liderstvo, koje je nužno. To je samo nastavak Sanaderove predstave s kraja prošle godine, kad je zabranio božićno-novogodišnje domjenke i darivanje. Rezultat je, naravno, bio nikakav. A takav će biti i premijerkin.

Sad se najavljuje polurebalans, s dvije mlijarde kuna preraspodjele i milijardu kuna smanjenja, ali to je samo političko 'farbanje'. Prava drama dogodit će se ujesen, kad će se pokazati postoji li konsenzus u zajedničkom podnošenju tereta nagomilanih neravnoteža.

Štednja nije dovoljna

Zapravo, počinje nervirati stvaranje medijske atmosfere da se rezanjem troškova rješava i recesija u kojoj se zemlja zatekla. Učeni ekonomski doktori organiziraju presice na kojima dijele savjete koji se, ma zamislite, svode na sljedeći savjet: 'Rashode treba uskladiti s prihodima.' Genijalno otkriće, ali za to ne treba doktorirati. Hrvatskoj treba cjelovit ekonomski program koji neće samo navesti koliko treba smanjiti plaće i mirovine.

To je diletantski pristup. Jest da godinama nije bilo političke volje da se to napravi, ali u ovom trenutku, želi li izbjeći sukobe nezadovoljnika sa snagama reda i zakona, hrvatski premijer/ka, tko god on/ona bio, mora izaći ne samo s programom štednje nego i s programom razvoja. Podnositi žrtve samo da bi se izbjegnuo potpuni bankrot neće mobilizirati mase. To može program koji će vrlo uvjerljivo pokazati da će Hrvatska početi razvoj na sasvim novim osnovama.

U mislećem dijelu svijeta sve su češća upozorenja da neće uspjeti nitko (od zemlje preko tvrtke do pojedinca) tko misli da će nakon što splasne kriza moći nastaviti po starom. Nužni su novi modeli državne politike i politike tvrtki. Kad je o državi riječ, 'genijalci' koji i dalje tvrde da samo tržištu treba prepustiti način oporavka kao savjetnici bit će efikasan fitilj za premijere koje će savjetovati.

Konačno je došao trenutak da se cjelokupna politika usmjeri na poticanje izvoznog dijela privrede. Rast se više ne može dugoročno temeljiti na ekspanziji domaće potražnje. Ostaje samo ekspanzija izvoza. Alternativa je MMF, ali on će 'prozore prati sjekirom'.