Premijerova taktika: 'Više pozornosti raznim problemima'

Ivo Sanader je na Danu poduzetnika odradio rutinski govor. Malo je tehnicirao na sredini terena, većinu vremena posvetio starim potezima Vlade i na kraju pohvalio poduzetnike da su 'živi motor' društva

U neka davna vremena, kad bi dobio izvještaj o govoru važnoga partijskog rukovodioca iz kojega se nije dao izvući naslov, rezignirani urednik dnevnog lista lupio bi dežurnu najavu: 'Više pažnje raznim problemima'.  Nakon govora premijera Ive Sanadera na Danu poduzetnika, koji je u utorak organizirala Hrvatska udruga poslodavaca, naslov bi također morao biti: 'Više pažnje raznim problemima'. Usred najveće recesije, kad svaka nova najava o padu BDP-a u Hrvatskoj biva sve dramatičnija, predsjednik Vlade odradio je rutinski govor, malo tehnicirao na sredini terena, većinu vremena posvetio dosad poduzetim potezima Vlade i na kraju malo pohvalio poduzetnike, koji su 'živi motor' društva.

Prije godinu-dvije premijer bi se potrudio na takvim skupovima ponuditi barem jednu koliko-toliko relevantnu novost. Pa je svojedobno, ne bi li skrenuo pozornost s dokumenta Strateški okvir za razvoj, medije skrenuo na temu o obveznome srednjoškolskom obrazovanju. Sada više ne radi ni to. Samo općenito najavljuje da u teškim vremenima treba vući i teške poteze. Opravdanje za prazni govor 'živom motoru', tj. poduzetnicima na njihovu godišnjem skupu, premijer bi mogao dobiti u činjenici da je dan očito trošio na usuglašavanju hrvatskog stava o prijedlogu Ollija Rehna za rješavanje graničnog spora sa Slovenijom. Osim toga, još su svega dva tjedna do lokalnih izbora pa nije zgodno konkretizirati buduće teške poteze pred nervoznim biračima.

Međutim, nema važnijeg pitanja za Hrvatsku od osmišljavanja konzistentne stabilizacijske i razvojne ekonomske politike. Lokalni izbori će proći, valjda ćemo jednoga dana i ući u tu Europsku uniju, a to što Hrvatska nema strategiju razvoja plaćat će godinama. Opća mjesta i floskule kojima je obilovao premijerov govor pred vidno razočaranim poduzetnicima u publici nisu bili nimalo motivirajuća. Što, primjerice, znači opredjeljenje da će se učiniti sve kako teret krize ne bi pao na najugroženije? Tko su najugroženiji i kako će ih se zaštititi, o tome nije bilo ni riječi. Osim toga, tko će onda podnijeti teret krize?

Premijer je najavio da ne isključuje mjere koje će ublažiti recesiju. I u tome nedostaje bilo kakve kvantifikacije. Na primjer u stilu: 'Guverner Rohatinski najavio je da će pad BDP-a u 2009. biti četiri posto. Jamčim vam da će Vlada poduzeti mjere kojima će pad BDP-a biti samo dva posto'. Ništa od toga. Svi kolektivno moramo vjerovati da bi, bez obzira koliki bude, pad bio mnogo veći da nije Vladinih mjera.

Priznajem da nisam razumio kako se to 'smanjenjem državne potrošnje osigurava likvidnost javnih institucija i javnih financija, a samim time i likvidnost cjelokupnoga gospodarstva'. Pa je tu onda i tvrdnja: 'Kao premijer ne mogu izložiti budućnost naše djece zbog ekonomske neodgovornosti'. Zvuči obećavajuće kad bi se odnosilo na napuštanje modela kojim su buduće generacije zadužene s 40 milijardi eura vanjskoga duga, ali predsjednik Vlade mislio je samo na zamrznute plaće u javnom sektoru.

Krotki poduzetnici

Glavni razlog zašto si premijer može dopustiti da pred poduzetnicima i menadžerima održi opći govor to što dobro zna da mu od njih ne prijeti neka naročita politička opasnost. U zemlji u kojoj je više od polovine potrošnje u rukama državnog aparata malo bi se biznismena usudilo proturječiti. Ako im je na umu i primjer kako se zbog darovane peke može 18 mjeseci biti u istražnom zatvoru, pa onda biti oslobođen kao nevin - miroljubiva koegzistencija je očekivana.

Premijer je još jednom naglasio da mu je glavni cilj što prije uvesti zemlju u punopravno članstvo Europske unije. Valja vjerovati da će to, uz ostale neizmijenjene okolnosti, donijeti određenu 'dividendu pristupanja'. No ona ni izdaleka ne može biti dovoljna da u bilanci nacionalne ekonomije pokrpa sve u međuvremenu stvorene neravnoteže. Hrvatska, uz takav razvojni model, ostaje teški ovisnik o vanjskom zaduživanju.

Bez obzira na turističku sezonu, svi signali upućuju da, nažalost, jesen neće biti početak ozbiljnijeg oporavka. U Hrvatskoj je na djelu 'mekano financijsko ograničenje' zbog kojegq nema stečajeva. Ali će račun za pola godine doći na naplatu. Pristup 'više pažnje raznim problemima' troši vrijeme i povisuje cijenu koja će biti plaćena.