Prije ili poslije netko poput Škegre morat će ući u Vladu

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

U prethodnom ministarskom životu Škegro nije previše mario za poduzetničke muke. Nakon iskustva u Quaestusu možda se ipak promijenio.

Lideru od 6. veljače ove godine objavili smo da Hrvatskoj treba ‘program koji pokazuje štedljivost u svim stavkama, na svim razinama i političku odgovornost da ga se unatoč svim uobičajenim izgovorima tipa 'nije pravi trenutak za nepopularne mjere' dosljedno provede. Pogledajte guvernera Rohatinskog - nikada nikomu ništa popularno nije obećao, čak naprotiv, a jedna je od najpopularnijih osoba u državi. Hrvati nisu budale... Poenta je: ozbiljan program, bez tabua i - odmah.’

Izjavio je to Borislav Škegro, tada samo predsjednik Uprave fonda rizičnoga kapitala Quaestusa, a danas i jedan od kandidata koji se spominju za mjesto potpredsjednika hrvatske Vlade. U vrijeme pisanja ove kolumne još se ne znaju kadrovska rješenja Jadranke Kosor, ali može se reći da bi Škegro od svih kandidata koji se spominju bio najbolje rješenje. Ako zbog unutarstranačkih hadezeovskih odnosa na potpredsjedničko mjesto bude imenovan netko drugi, prije ili poslije pojavit će se krajnja nužda da ekonomskim resorima počne zapovijedati, ako ne Škegro, a onda osoba sličnog ekonomskog znanja, pa i sličnih karakteristika.

Čvrsta ruka Škegrin navodni zahtjev da se izmijeni Zakon o Vladi i da potpredsjednik za gospodarstvo dobije stvarnu nadležnost nad četiri ministarstva (financija, gospodarstva, poljoprivrede i graditeljstva) može se tumačiti na dva načina. Prvi je da zapravo ne želi ponuđeno mu mjesto, ali nije zgodno otvoreno odbiti premijerku, pa se zatraži uvjet za koji se unaprijed zna da ne može biti ispunjen. Drugo tumačenje, uz pretpostavku da Škegro jest zainteresiran za povratak u Vladu, svodi se na procjenu kako je za bilo kakav program izlaska Hrvatske iz krize nužna koordinirana akcija u kojoj nema mjesta za soliranje pojedinih resornih ministara. Kad bi postao potpredsjednik za gospodarstvo, nema sumnje da bi Škegro izašao s nekonvencionalnim, ali kvalitetnim programom. Vjerojatno bi bio spreman stati iza možda i novog pada BDP-a u 2010. ako bi to stvorilo temelje da nakon nekoliko godina bude popularan poput guvernera Rohatinskog.

Škegro je već dvaput pokazao da ga rizici privlače: prvi put kad nitko nije htio ući u Valentićevu vladu, a drugi put kad se odlučivao za privatni biznis. Premda će zlobnici reći da i nije mogao birati jer je i kod stranačkih kolega nakon 2003. bio nepoželjan, odabir osnivanja fonda upravo rizičnoga kapitala ipak pokazuje neke karakterne osobine.
Da ne bude zabune, tijekom svojeg novinarskog staža, dok je Škegro bio u Vladi, imao sam neugodnih situacija, ali bolje je svaditi se s nekim tko zna što hoće (pa makar se novinar s time ne slagao) nego imati politikanta kojemu je najvažnije da ne bude frke ili, nedajbože - socijalnih nemira kao reakcija na nužne a nepopularne poteze.

Niska letvica Kad bi došao u Vladu, Škegri zapravo ne bi bilo loše. Naizgled, rijetko bi se tko prihvatio ekonomije u sadašnjim okolnostima. Ali kao što je premijerka Kosor relativno jednostavno pokazala da je efikasnija od prethodnika joj Sanadera, tako bi i Škegro vrlo lako podigao letvicu u odnosu na prethodnika Polančeca - koji, uzgred, i nije bio potpredsjednik za gospodarstvo, nego si je od početka dopustio da bude ministar-vatrogasac. Naravno, kad bi Škegro postao potpredsjednik, javnost bi se neko vrijeme mogla zabavljati pojavnim oblicima slamanja otpora ministra financija Ivana Šukera.
Javnost voli personalizacije, ali to, u biti, ne bi bila samo osobna borba za prevlast. Hrvatskoj treba cjelovit ekonomski program kojemu se doista moraju podrediti svi uži ministarski interesi.

Objedinjavanje bi, inače, moralo biti u rukama samog predsjednika Vlade, ali kako premijerka Kosor u ekonomiji ipak još ne može zaroniti jako duboko, potpredsjednik mora vladati čvrstom rukom.
Škegru se svrstavalo u grupu neoliberalnih ekonomista, ali u spomenutu intervjuu on se sâm nije priklonio nijednoj školi. Teško može pobjeći od toga da se koristio metodama neoliberalnih učenja, ali inteligentan kakav jest, u izmijenjenim bi okolnostima vjerojatno napravio praktičan miks različitih ekonomskih škola. U prethodnom ministarskom životu Škegro nije previše vjerovao kako je bilo poduzetnicima iz realnog sektora. Ignorirao je nelikvidnost, primjera radi. Nakon godina iskustva u biznisu bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je sazreo u tom smislu.