Rast robnog deficita - krunski dokaz pada konkurentnosti

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Nacionalna ekonomija i društvo u cjelini konkuretni su koliko to pokaže odnos izvoza i uvoza robe i usluga

Zbog blagdana Svih svetih ovaj tjedan u redakciji Lidera imamo skraćene rokove. List na kioske i pretplatnicima dolazi već u srijedu, stoga ne uspijevamo u ovaj broj ubaciti prve komentare na Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2007. - 2008. koje će upravo u srijedu biti predstavljeno na skupu Nacionalnog vijeća za konkurentnost (NVK). Nezahvalno je prognozirati kako je ove godine Hrvatska prošla u konkurenciji 131 zemlje, ali ako se zbroji i oduzme što se u segmentima prema kojima se mjeri konkurentnost događalo u proteklih godinu dana, teško može biti velikog napretka. Ipak, u sličnom se rangiranju katkad dogode teško objašnjivi pomaci, kako nabolje, tako i nagore.

U makroekonomiji, inovacijama, obrazovanju, tržišnoj efikasnosti, poslovnoj sofisticiranosti, infrastrukturi, kvaliteti institucija itd. nisu postignuti veći pomaci. Treba priznati da je Nacionalno vijeće za konkurentnost u pet godina postojanja u ekonomske i političke rasprave uvelo pojam konkurentnosti pod kojim se, kao što piše u NVK-ovu prijašnjem izvješću, podrazumijeva 'sposobnost zemlje da na svjetskom tržištu postigne uspjeh koji omogućuje bolji životni standard za sve'. Političari su počeli govoriti o sastavnicama konkurentnosti, dosta prijedloga iz svojedobnih '55 NVK-ovih preporuka' našlo se u formalnoj Vladinoj strategiji... Većih promjena, međutim, nema.

I novo izvješće o konkurentnosti donijet će gomilu kriterija koji će se na kraju zbrajati u cjelovitu ocjenu i zatim u određeno mjesto Hrvatske u svijetu. I bit će to određeni signal. Te su procjene, međutim, bar dijelom posljedica subjektivnog ocjenjivanja. No, postoji kriterij svih kriterija. Najjednostavnije, okrutno i hladno: nacionalna ekonomija i društvo u cjelini konkuretni su koliko to pokaže odnos izvoza i uvoza robe i usluga. A u tome Hrvatska stoji sve lošije. Odmah će se naći oni koji će reći kako treba uzeti u obzir sve sastavnice bilance plaćanja, prije svega investicije.

Tvrdi se da je rast stranih investicija pokazatelj konkurentnosti zemlje. Ako je to točno, te će investicije u nekoliko godina ili smanjiti uvoz manje konkurentnih proizvoda pa će se saldo izvoza i uvoza poboljšati zbog manjeg uvoza ili će nove tvornice izvoziti proizvode pa će se vanjskotrgovinski saldo ponovno smanjiti. Ili će, pak, takvo ulaganje smanjiti uvoz i povećati izvoz pa će korist biti dvostruka. Rast deficita hrvatske platne bilance od 2004., a na kraju 2007. mogao bi dosegnuti rekordnih devet posto BDP-a, dokaz je da Hrvatska postaje sve nekonkurentnija. Konkurentnost koja se ne dokaže na domaćem i svjetskom tržištu u nemilosrdnoj tržišnoj utakmici - nije konkurentnost.

Većina Vladinih mjera do sada je bila tek obična kulisa iza koje nije bilo realnog svijeta. Vlada se hvali stopom rasta BDP-a koja gotovo doseže toliko željenih sedam posto. Ali taj je rast napumpan rasprodajom državnih tvrtki. Na prošlotjednom forumu Hrvatskih izvoznika moglo se čuti gdje je završila isplata duga umirovljenicima. Brojni su penzići, sasvim ljudski razumljivo, ali za nacionalnu ekonomiju neracionalno, dobiveni novac darovali djeci ili unucima da bi prikupili udjel za - kupnju automobila na kredit! Budući da su automobili uvezeni, bio je to lijep doprinos jačanju konkurentnosti. Ali ne hrvatske, nego njemačke i francuske. Njima je popravljen ključni pokazatelj konkurentnosti - odnos uvoza i izvoza.

U sudstvu, koje je neizbježan dio ocjene konkurentnosti, u godinu dana gotovo se ništa nije dogodilo. Tek je mjesec dana prije izbora ministrica pravosuđa Ana Lovrin potaknula suce trgovačkih sudova da prirede Dan otvorenih vrata za obične građane. A imala je mnogo mjeseci priliku napraviti bitne pomake u pravosuđu. Priču o neovisnosti sudstva može se pričati maloj djeci jer, ako je negdje situacija alarmantna, a u sudstvu jest, bolest se ne liječi blagim lijekovima, nego oštrim rezovima. Nedovoljna hrvatska konkurentnost možda se još nekoliko godina neće pretvoriti u otvorenu financijsku i ekonomsku krizu, ali sasvim je izgledno da će se dogoditi puzajuće usporavanje. Sa svim dramatičnim posljedicama.