Recesijska spirala neće se zaustaviti sama od sebe

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

 Zasad bi jedino globalno zatopljavanje moglo pomoći u ublažavanju recesije. Zagriju li se ipak Beč i München na 30 stupnjeva, eto nama turista. I tu je kraj inovativnosti.

 Kad pokušam vizualizirati recesiju, sjetim se tjedna provedenog 1998. u Kijevu. Glavni grad Ukrajine bio je te godine domaćin zasjedanja EBRD-a. Ukrajina je bila usred recesije. Pad BDP-a bio je otprilike dva posto. Gradske vlasti nisu imale novca za zaprašivanje komaraca. Vlasnici tada rijetkih kafića (koncentriranih na jednome mjestu u centru grada) nas goste branili su od komaraca - paljenjem automobilskih guma. Smrdjelo je, ali leteće su se nemani držale podalje. Ipak, kafići su bili poluprazni jer mladi nisu imali novca da u njima sjede. Kupovali su piće na kioscima i pijuckali ga šetajući se glavnom kijevskom ulicom. Drugi znak recesije bila je pustoš na ulicama. Goriva nije bilo, pa se i u vrijeme najveće gužve ni na jednom semaforu nije čekalo. A ono malo vozača bilo je na meti gomile policajaca kojima su kasnile plaće, pa su se financirali neposredno uzimajući novac 'prekršiteljima' prometnih propisa.

Spokojan samo Šuker Najnoviji podaci za Hrvatsku govore da je i ona u dubokoj recesiji. Analitičari su iznenađeni da je pad u prvom tromjesečju čak 2,5 posto, a da ga čovjek shvaća ozbiljno, iznenađenje bi bilo što ministar financija Šuker jedini tvrdi da je sve pod kontrolom i u skladu s očekivanjima. Istina je da se u Hrvatskoj komarci još zaprašuju u glavnom gradu i da se po jutarnjim gužvama na cesti ne vidi da građani previše štede na benzinu, ali olako ignoriranje produljene recesije nije ni najmanje pametna taktika. Koliko god premijerka Jadranka Kosor stajala iza svog Programa ekonomskog oporavka, kvartalni minus morao bi biti alarm. Stvari se dramatično usložnjavaju, neoliberalni model sadržan u premijerkinu programu ne jamči kraj recesije (osim možda tehnički u nekom kvartalu), zato bi odgovorna vlast morala razmotriti alternativne scenarije. Smanjivanje državne potrošnje znači manju domaću potrošnju. To će dodatno smanjiti prihode mnogih tvrtki, pa će se proračun još slabije puniti. Stoga će trebati dodatna štednja u proračunu, koja će izazvati manju domaću potražnju, slabije punjenje proračuna... Vlada i njezini savjetnici javnosti u najmanju ruku duguju objašnjenje kako će se ta spirala zaustaviti. Budu li pustili da se stvari rješavaju same od sebe, pošteno bi bilo objaviti kako recesija neće završiti ni 2011. Potrošnja i investicije krenut će snažno nadolje, a zanemaren i diskriminiran izvoz samo blago naviše.

Brazilski poučak Porezni obveznici državni aparat, među ostalim, plaćaju i zato da bi državna intervencija 'odrezala' onaj najdublji dio recesije i pomogla da gruba vremena što bezbolnije prođu. Veliki državnici znaju što to znači. Primjera radi, brazilski predsjednik Lula da Silva odredio je da svaka majka koja u Brazilu dijete šalje u školu na mjesec dobije 80 dolara. Osim bolje obrazovanosti ta državna ciljana pomoć podigla je malo poduzetništvo u siromašnim dijelovima zemlje, ponudu i potražnju... Naravno da brazilsko rješenje nije primjenjivo u Hrvatskoj, ali cilj je te minijature pokazati kako u svakoj zemlji postoje specifičnosti koje se inovativnim pristupom mogu prometnuti u motor rasta i razvoja.

U Hrvatskoj je vrijeme za nekonvencionalne ekonomske ideje. Tko kaže da političko približavanje u regiji što ga po stratištima u BiH provode predsjednici nekad zaraćenih država ne može biti i temelj za 'win-win' situacije u međusobnom otvaranju tržišta i zajedničkom obliku neke razine protekcionizma prema trećim zemljama? Kad bi se našla snaga da se ta tržišta u krizi počnu ispomagati, tko kaže da to 'unutarnje' tržište od 15-ak milijuna potrošača ne bi pomoglo u lakšem svladavanju recesije? Nekonvencionalan je i prijedlog jednog čitatelja Lidera koji preporučuje, među ostalim, da se ukine pravilo prema kojemu se na javnim nabavama uzima najjeftinija ponuda. Očito iskusan poduzetnik predlaže da se uvede pravilo izbacivanja najjeftinije i najskuplje ponude. Posljedica bi bila izbjegavanje loše kvalitete, dampinga cijena, kasnijih mućki s izvantroškovnim radovima, prestala bi praksa neplaćanja podizvođača i gubitka samih ponuđača... Kako sada stvari stoje, recesiju može ublažiti samo globalno zagrijavanje. Zagriju li se konačno i ove godine München i Beč na 30 stupnjeva, turisti će se zaputiti do najbližeg mora pa će svojom potrošnjom osigurati u proračunima nešto novca za - zaprašivanje komaraca sljedeće godine. Bude li ljeto tmurno, eto ujesen potrebe za MMF-om.