Štednja u proračunu za 2009.pogrešna mjera u pogrešno vrijeme

 Nadolazeća recesija vrijeme je kada državna potrošnja treba više nego inače poticati proizvodnju i zaposlenost. Štednja može štetiti

Od panike i ruba propasti do euforije i opuštenosti. Tako bi se najkraće moglo opisati posljednjih tjedan dana u Hrvatskoj. Do vikenda su dramatične vijesti o slomu svjetskih burzi i novčarskih tržišta te urušavanje Zagrebačke burze uzrokovale paniku među štedišama. Koliko god su mediji ovaj put bili odgovorni zbog toga što nisu išli provjeravati koliko ljudi diže svoje ušteđevine iz banke, situacija je bila sve dramatičnija. Nakon što su se u nedjelju čelnici zemalja EU dogovorili o koordiniranim državnim intervencijama kako nijedna europska banka ne bi završila u stečaju, nastupilo je smirenje i u Hrvatskoj.

Sada se nastoji stvoriti slika da je sve kao prije. Dnevne novine pršte od naslova o povratku burzovne euforije, najavljuje se blagotvornih šest milijardi kn isplate MOL-a dosadašnjim dioničarima Ine, a Vlada se obvezuje svakom građaninu jamčiti ne za 100.000 nego za 400.000 kuna štednje.Dobra je vijest da su globalni i lokalni slom u ovom trenutku izbjegnuti. Loša je vijest da je time eliminirano najviše pet posto ukupnog rizika stvorenoga globalnim financijskim inženjeringom. Bez obzira na to da je gašenje požara bilo izvedeno akcijom koordinacije koja bi se mogla nazvati i 'svjetskom vladom u osnivanju', stvari su zapravo samo pometene pod tepih.

Sve te tisuće milijardi kojima će intervenirati svjetske vlade u spašavanju bankara-moralnih hazardera zapravo ne postoje. One će biti potrošene ovih tjedana, a onda će tijekom niz godina računi stizati na naplatu poreznim obveznicima. Pojednostavljeno, kao da je netko građane pitao: 'Hoćete li krizu platiti odjednom ili u ratama?' Naravno, oni su odabrali plaćanje u ratama.

U istoj mjeri u kojoj se u Hrvatskoj Središnja banka predvođena guvernerom Željkom Rohatinskim odlično snalazi u ovim kriznim vremenima (kad bi imao takvih ambicija guverner bi imao velike izglede osvojiti dosta glasova na budućim izborima za predsjednika države), u tolikoj mjeri Vlada još jednom pokazuje da u Banskim dvorima nema dubokog promišljanja ekonomske strategije, a pogotovo ga nema u vrijeme šokova.

Istine radi valja ipak priznati da Vlada barem sluša savjete iz HNB-a. Istodobno kopira, naravno sa zakašnjenjem, neke od poteza bržih kolega iz drugih zemalja, ponajprije kad je riječ o povećanju iznosa osigurane štednje.
Pritom treba biti realan. To da država preuzima zajamčeni povrat 90 posto štednje građana prije je psihološka nego novčano utemeljena obveza. Kad bi oko 120 milijardi kuna zajamčene štednje došlo na naplatu - za to bi trebalo potrošiti cijeli godišnji državni proračun! Važnije je, a to u intervjuu za današnji Lider poručuje guverner Rohatinski, osigurati likvidnost u bankarskom sustavu.

Nažalost, prema svemu sudeći istina je sljedeća: svi mi u Hrvatskoj moramo biti sretni što nije došlo do financijskoga i ekonomskog sloma. Iako smo se do jučer svi pribojavali recesije, sad joj se trebamo veseliti. Bit će super ako ne preraste u depresiju, a potom u dugu i duboku krizu. Epilog će ovisiti o svjetskim, ali i o unutrašnjim hrvatskim događanjima i potezima.Kad se pogleda što najavljuje hrvatska Vlada, osim već spomenutog povećanja zajamčene štednje, jedini potez koji je najavljen bila je naredba premijera Ive Sanadera svojim ministrima da počnu tražiti uštede u proračunu.

Na prvi pogled zvuči logično. U krizi treba štedjeti. No je li tome baš tako? Vlada ima istančan osjećaj vući pogrešne poteze u pogrešno vrijeme. Umjesto da je država pazila na svoju potrošnju u dobrim vremenima, sada to najavljuje činiti sa zakašnjenjem i uz opasne posljedice. Sljedeća će godina biti u znaku smanjenih investicija privatnog sektora. Time će pasti potražnja za mnogim proizvodima i uslugama. Bit će i manje turista koji će manje trošiti.

Želi li se u takvim vremenima ublažiti recesija - upravo država mora investirati kroz proračun. Naravno, treba preispitati strukturu potrošnje proračuna, ali prelazak iz krajnosti u krajnost jamstvo je kaosa većeg od potrebnog.
Osim toga, čim se smanjila opasnost sloma, jedinstvo Središnje i poslovnih banaka već se počelo narušavati. Uskoro će se uključiti i velike tvrtke. Završena je tek prva epizoda krize.