Štrajkovi liječnika i profesora koristit će Sanaderu i Šukeru

Što žešće budu reakcije na smanjenje proračuna i plaća, to će hrvatska Vlada djelovati uvjerljivije u novom inozemnom zaduženju. Rezanje troškova trebao bi biti ključan dio paketa za strane financijaše

Da bi ministar Šuker imao ikakva izgleda ‘donijeti’ nekoliko milijardi eura iz inozemstva, Vlada mora prihvatiti program koji će inozemni financijaši ocijeniti odgovornim; program, naime, koji ukazuje na štedljivost u svim stavkama, na svim razinama, i na političku odlučnost da se unatoč svim uobičajenim izgovorima poput 'nije pravi trenutak za nepopularne mjere’ dosljedno provede.

To je u razgovoru za Lider prije točno dva mjeseca rekao Borislav Škegro. Pokazuje se da hrvatska Vlada radi upravo ono što je nekadašnji ministar financija, iskusan u 'prodavanju' argumenata stranim financijašima, procijenio da se mora napraviti.

Politički folklor

Rezanje troškova, uključujući smanjivanje plaća zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama, trebao bi biti ključan dio paketa za strane financijaše koji bi u travnju ili svibnju trebali kupiti novu emisiju hrvatskih državnih obveznica. Koliko god povodljiva medijska javnost sljedećih tjedana bude pratila 'dramatične' saborske rasprave o rebalansu proračuna, to će biti još jedna epizoda površnoga političkog folklora.

Vjerojatno će se oko izglednog štrajka liječnika i učitelja, čiji sindikati nisu pristali na zamrzavanje plaća, dići velika medijska prašina. Prosvjednici će pokušavati doći na Markov trg, a policajci (čiji je sindikat odustao od povećanja plaća) će to sprječavati. Koliko god se činilo da je to teško za premijera Ivu Sanadera, ministra financija Ivana Šukera ili potpredsjednicu Vlade Jadranku Kosor, štrajkovi i protesti dobro će im doći uoči pokušaja prodaje državnih obveznica kojima bi se trebalo skupiti milijardu eura za nekoliko mjeseci krpanja državnih financija. Što prosvjedi budu žešći, to će Vlada biti uvjerljivija u očima stranih bankara.

Zanimljivo je razmišljanje uglednoga domaćeg bankara koji procjenjuje da će Vlada ipak uspjeti prodati obveznice. Čime će to Hrvatska posredno platiti spas u zadnji čas, vidjet će se za koju godinu. Past će, vjerojatno, još desetak kilometara obale ili će neka elektrana biti povoljno predana u ruke stranaca.

Premijer je poslao dramatičnu poruku javnosti: 'Hrvatska se nalazi u prijelomnom trenutku u kojemu mora odgovoriti može li ili ne upravljati svojim javnim financijama.' Tu je u pravu. Ali pritom je mislio na rashod državnog proračuna. A odgovorno upravljanje javnim financijama, pogotovo u ovom trenutku, prije svega se odnosi na to da se maksimira priljev novca u državnu blagajnu. Ali ne povećanjem poreza, nego jačanjem kapaciteta gospodarstva da prodajom robe i usluga, kod kuće i u inozemstvu, stvori dovoljno nove vrijednosti koja će se moći dijeliti.

Četiri teške godine

Da bi se to ostvarilo, Vlada bi morala naglavačke okrenuti dosadašnji pristup. Premijer i ministri većinu bi vremena morali potrošiti na pomoć biznisu. Nažalost, to je gotovo nemoguće očekivati. Ova Vlada to nije htjela ni znala ni u dobrim vremenima, a kamoli sada, kad je u panici od bankrota državnih financija i političkih posljedica takva sloma. Dokazuje to i istraživanje konzultantske kuće Roland Berger, prema kojoj u regiji jedino hrvatska Vlada nije uložila ništa u poticanje gospodarstva.

Kad se sve to sagleda, dolazi se i do mogućeg odgovora na sve češće pitanje (Koliko će dugo trajati ova kriza?) što ga umjesto pozdrava jedni drugima postavljaju poduzetnici i menadžeri. Recesija, možda i depresija, trajat će u Hrvatskoj bar godinu dana dulje nego na Zapadu. Zemlja koja nema aktivnu strategiju za izlazak iz krize osuđena je nadati se da u SAD-u i EU ima pameti. Pa kad se oni spase, mrvice će doći i do našeg stola. Bit će se opet lakše zadužiti nego danas.

A svjetske vijesti baš i nisu optimistične. Koliko god se Barack Obama i njegovi ministri trudili napasti krizu istodobno s više strana i unatoč tome što najavljuju stotine milijardi dolara za gašenje požara, burzovni optimizam trajat će po nekoliko dana ili tjedana. Pravog odgovora na krizu u kratkom roku nema. Prema svemu sudeći, treba računati na bar tri mršave godine u globalnim razmjerima. I to je optimistična varijanta! A za Hrvatsku to onda znači bar četiri teške godine.

Može se dogoditi da koordinirana akcija zemalja okupljenih u Grupi 20 stvori nakon godinu dana privid da je 'bolest' sanirana. Ali ona bi se nakon toga još jedanput mogla vratiti u svom akutnom obliku.Nagomilane globalne dubioze morat će se ispuhati. Tiskanje novca ne može pomoći. Potrošače će biti veoma teško učiniti optimistima koji će trošenjem dignuti svjetsku proizvodnju. Trošiti bi mogli samo najsiromašniji, ali do njih poticajne milijarde neće stići.