Svjetska recesija posljedica je pohlepe i ekonomskog zločina

Bankarstvo, financije, burza i marketing u zadovoljavanju pohlepe za profitom i dobivanjem izbora počinili su zločin prema realnoj ekonomiji

Ova će kolumna nekima vjerojatno izgledati kao puko filozofiranje, ali neka bude dopušteno kolumnistu da jedanput u dvadeset godina zakorači i u te vode. Mislim da je i razlog opravdan. Čak je i ekonomistima teško shvatiti odakle se odjednom pojavila ova kriza koja iznenađujućom brzinom preplavljuje cijeli globus.

Dakle, šteta je što se prosječni stanovnik svijeta, pa onda i Hrvatske, prema ekonomiji ne odnosi bar kao prema ekologiji.

Ljudima je jasno da je ekologija, pojednostavljeno rečeno, odgovoran odnos prema prirodi. Ako se baš tako i ne odnose prema njoj, bar im je jasno da nanošenje štete prirodi donosi kaznu u obliku onečišćenja, vode i zraka, globalnog zatopljenja ili ekstremnih vremenskih nepogoda.

Kad se govori o ekonomiji, većina ljudi ni u osnovi ne razumije o čemu je riječ. Pritom nisu sami krivi jer vladari širom svijeta i tijekom godina čine sve da bi zamaglili sliku. Kao što postoji osnovni prirodni zakon kojeg se ne može nekažnjeno kršiti, tako postoji i osnovni ekonomski zakon čije se ignoriranje i kršenje kažnjava velikom krizom, kakva se upravo valja svijetom.

Na desetke je definicija ekonomije. Za mene je najtočnija i najjednostavnija ona prema kojoj je ekonomija upravljanje ograničenim resursima da bi se, koliko se god to može, zadovoljile ljudske potrebe. Ljudske su želje bezgranične, a resursi za njihovo zadovoljavanje ograničeni, i sva se mudrost svodi na uravnoteženje zadovoljavanja potreba s raspoloživim sirovinama, poluproizvodima i uslugama.

Jedan čovjek ima pravo za svoje proizvode (bilo da živi od prodaje cipela, iznajmljivanja apartmana ili od pružanja zdravstvenih usluga) dobiti onu protuvrijednost tuđih dobara koliko to tržište platežno sposobnom potražnjom odobri. Tim bi slijedom na svijetu trebalo biti novca i kredita malo više od iznosa međunarodne razmjene robe i usluga. To jamči održivi razvoj bez recesija, depresija i kriza.

Sadašnja recesija posljedica je dugogodišnjega kršenja temeljnoga ekonomskog zakona. Bankarstvo, financije, burza, pa i marketing, otrgnuli su se kontroli i u zadovoljavanju korporacijske i političke pohlepe za profitom i dobivanjem izbora počinili zločin prema realnoj ekonomiji. Odobravanjem sve više kredita svjetsku se potražnju 'pumpalo' iznad svih granica. Tehnološki je napredak u međuvremenu omogućio da se mnogi proizvodi izrađuju u nevjerojatno velikim serijama. Ekonomija obujma (što veća serija, to niži troškovi po jedinici proizvoda, a onda i profit) tjerala je na 'pumpanje' potražnje pod svaku cijenu.

Zatim je došla vojska marketinških majstora čiji je zadatak bio gurnuti konzumtarijat (nekadašnji proletarijat) u što veće zaduživanje i potrošnju. To je prije ili poslije moralo puknuti.

Zar se nikad niste zapitali što će biti s tonama robe kojom su do posljednjeg centimetra bili 'prepunjeni' svakim danom sve brojniji šoping-centri?

Do sloma bi došlo kasnije da je bogatstvo u svijetu bili pravilnije raspoređeno i da su razvijeni ozbiljno pomogli Africi, dijelovima Azije i Južne Amerike kako bi njihovi stanovnici počeli proizvoditi robu s većom dodanom vrijednošću. Tada bi oni razmjenom svoje robe za npr. američku bili sposobni bez dizanja izmišljenih kredita kupiti više automobila, televizora..., odlaziti na više turističkih putovanja.

Takav splet okolnosti omogućio bi da stope rasta svjetske ekonomije budu četiri ili pet posto, a bez opasnosti da se sve slomi nakon što propadnu investicijske banke i slome se burze. Ovako, kula od karata ruši se, pa je riječ samo o tome da prizemljenje ne bude naglo i tvrdo, nego da traje što dulje i bude, ako je moguće - ne pretvrdo.

I na kraju, još jedan signal da postoji neka nevidljiva ruka koja kažnjava kršenje temeljnih zakona. Pretjerani ekonomski rast onečistio je Zemlju. Recesija koja je stigla ugasit će dimnjake mnogih tvornica koje su ispuštale ugljični dioksid. Političari se nisu mogli složiti o smanjenju njegove emisije. Nešto se pobrinulo da se narušena ravnoteža počne uspostavljati. Ekologija i ekonomija nisu tako odvojene kao što se čini.