Tržište kapitala ne smije postati nova hrvatska sveta krava

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Smisao svake burze, pa i Zagrebačke, jest i to da odašilje rane znakove upozorenja o pogoršanju zdravlja nacionalne ekonomije

Tko se burze laća, od burze bi mogao i poginuti. Tu je lekciju ovog ponedjeljka, među ostalim, učio i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Bilo je očito da je premijer javnu ponudu dionica T-HT-a tempirao tako da njen uspjeh bude jedan od kamenčića u mozaiku predizbornog maksimiziranja glasova birača. Euforija, međutim, nije dugo trajala. Klizanje cijene dionice T-HT-a nadolje i crni ponedjeljak na burzi, koji je tek intenzivnim umjetnim disanjem potkraj dana popravio sliku, za premijera su došli u najneugodnijem trenutku - u tjednu koji završava parlamentarnim izborima. Sanaderu nije preostalo drugo nego SDP-ova kandidata za premijera Ljubu Jurčića i predsjednika Stjepana Mesića indirektno optužiti da su neodgovornim izjavama potaknuli paničnu rasprodaju dionica na Zagrebačkoj burzi. Istina je da će se političari morati naučiti oprezu u izjavama koje bi, ako su neutemeljene, mogle nepotrebno uznemiriti tržište kapitala. Ali tvrditi da je najava uvođenja poreza na kapitalnu dobit u slučaju da SDP pobijedi uzrok tome da većina dionica na burzi ode 'u crveno', drži vodu jedino kao predizborni argument iz nužde.

Ostavimo li postrani predizborni folklor, ostaje pitanje odnosa politike i cjelokupne javnosti prema tržištu kapitala. Bude li se stvarala atmosfera prema kojoj je nedopustivo iznositi točne podatke ako bi se time moglo ugroziti zaradu investitora na burzi, značit će to stvaranje nove svete krave hrvatske ekonomije. Prva takva sveta krava bio je tečaj kune. Od 1993. stvarala se atmosfera da se o tome, bez obzira na to u kojoj mjeri prejaka kuna i de facto zacementiran tečaj mogli negativno utjecati na dugoročno zdravlje nacionalne ekonomije, ne smije pričati. Kad je nakon deset godina većina građana postala ovisna o stabilnom tečaju kune (jer u slučaju njezina slabljenja ne bi mogli vraćati kredite s deviznom klauzulom) - tečaj je postao nedodirljiv. Nijedan ga se političar ne bi usudio dovesti u pitanje.

Sada se počinje stvarati slično ozračje u vezi s burzom. Mnogi dokazi upućuju na to da su cijene brojnih dionica koje kotiraju na burzi - prenapuhane. Mali investitori, ali i veliki igrači, naviknuli su se na godišnje zarade od 50 i više posto. Da oni ne bi patili i snosili posljedice u burzovnoj igri ugrađenog rizika, treba učiniti sve da burza ne reagira na vanjske podražaje. Tako se ne bi smjelo dovesti u pitanje mogući povlašteni položaj privatne tvrtke poput Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH) samo zato što njegove dionice kotiraju na burzi pa bi osim glavnih dioničara mogli stradati i neki mali ulagači. Naravno, i za predsjednika Mesića, koji je otvorio pitanje sukoba interesa i u vezi s IGH-om, vrijedi pravilo da svoje tvrdnje treba potkrijepiti sa što više konkretnih argumenata.

Ako ijednoj instituciji treba pustiti da slobodno tržište djeluje u gotovo stopostotnom obliku, onda je to upravo burza. Na slučaju IGH to je vrlo jednostavno objasniti. Vrijednost dionice pala je 40-ak posto u strahu ulagača da će HDZ izgubiti na izborima. Vlada koju bi u tom slučaju formirao SDP vjerojatno bi IGH stavila u manje povoljan položaj pri dobivanju državnih investicija nego što je sada. No, ako u nedjelju pobijedi HDZ, može se pretpostaviti da će tvrtka u kojoj glavnu riječ vodi Jure Radić, a zainteresirana dioničarka je i dosadašnja ministrica Marina Matulović Dropulić, dobivati jednako, ako ne i više poslova nego do sada. Pa će se i cijena dionice IGH brzo oporaviti.

Burza nije slučajno 'izmišljena' u tržišnim privredama. Jedna od njenih korisnih funkcija jest i to što je jako osjetljiva na informacije. Koliko god pojedinci tvrdili da su se burzovna kretanja posve odvojila od onoga što se događa u realnoj ekonomiji, to nije točno. Ovog je ponedjeljka Zagrebačka burza ispunila svoju funkciju. Ako se tjednima medijima valjaju procjene da će se rast BDP-a usporiti 2008., da se budi inflacija, da se tresu svjetska tržišta kapitala... logično je da burza na to reagira. Ono što su u rudnicima nekad bili kanarinci, koji bi prije drugih nanjušili povećanu koncentraciju opasnih plinova, to su danas burze. One su rani pokazatelji mogućeg nadolaska ekonomskih opasnosti.