U Hrvatskoj nije moguće izbjeći krizu kamata i kredita

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Ne može se čovjek deset godina prejedati, a onda očekivati da će bez gladovanja, uz 'čarobni' napitak, postati vitak u deset dana

Prva iskustva s komentarima anonimnih čitatelja na webu nisu me oduševila. Novinar se potpiše, a autori komentara skrivaju se iza izmišljenih imena. S vremenom, međutim, pokazala se i dobra strana. Čitatelji su, kad se ne ide na vrijeđanje i bezobrazluk, slobodniji u svojim stajalištima. Tako su i prošlotjedne Ekonomalije, pod naslovom Početak kraja niskih kamata i beskrajnog obilja kredita, izazvale dosta znakovitih reakcija na Liderovoj web stranici. Evo dijela komentara:

Koko: 'No, no, ma neće biti baš tako strašno!' :)
V: 'Znači... diži kredu dok možeš...'
Ivan: 'Ovo mi zvuči kao da se počinje raditi na alibiju za buduću SDP-ovu vladu, da Jurčić može slobodno uništavati ekonomiju i ponavljati: To nisam ja! To vam sve rade HDZ i zli HNB!'
Neven: 'Ivane, a što ako sljedeća vlada bude hadezeovska. Na čijem se onda alibiju radi?'

Kao i nekoliko puta do sada, web čitatelji kolumnistu postavljaju dodatne neugodne zahtjeve. Više nije dovoljno otkriti trend. Internetski čitatelji hoće više. Tako 'Goran', pročitavši tekst o rastu kamata i manjku kredita, pristojno, ali ultimativno poručuje:

'Pitanje je što učiniti da se takav scenarij izbjegne. Bilo bi lijepo da napišete jedan članak u tom smislu.'

Odgovor je, zapravo, jednostavan. U Hrvatskoj nije moguće izbjeći krizu kamata i kredita. Ne može se čovjek deset godina prejedati, a onda očekivati da će bez gladovanja, uz 'čarobni' napitak, skinuti višak kilograma u deset dana. Možda se ekonomska dijeta može koliko-toliko držati pod kontrolom, ali cijenu života iznad mogućnosti, zaduživanjem u inozemstvu, zanemarivanjem izvoza i poticanjem uvoza, prije ili poslije mora platiti.Da bi se smanjila šteta, prvi je korak da svi akteri - država, Središnja banka, poslovne banke, tvrtke, obitelji i pojedinci - prihvate da problem postoji. To se, međutim, još nije dogodilo. Svi okreću glavu od problema slijepo vjerujući da su upozorenja tek plod paranoje i da će svjetski ekonomski bum, poduprt ulaskom Hrvatske u EU, omogućiti da se i dalje živi iznad mogućnosti.

Nažalost, u mjesecima koji dolaze najmanje je izgleda da se prihvati postojanje problema. Najvažniju ulogu u promjeni percepcije imaju političari. A oni, bez obzira na to jesu li u poziciji ili opoziciji, uoči izbora ni pod najtežim mukama ne bi glasačima odašiljali loše vijesti i tražili bolna odricanja. Pa tako u Vladinoj proračunskoj projekciji od 2008. do 2011. ignoriraju rast vanjskoga duga i robni deficit (usput, u tom se dokumentu 'copy-paste' metodom jednostavno kopiraju cijeli odlomci iz nekih prijašnjih dokumenata!). A Sanader i njegovi ministri dijele obećanja i povlastice na sve strane. Ni u SDP-u, počevši od istupa Zorana Milanovića, nisu voljni ljudima reći da dolaze teška vremena.

Dakle, bez obzira na to tko pobijedi u studenome, morat će, želi li se upustiti u još veće rizike od nekontroliranog sloma, proučiti mađarski slučaj. Tamošnji je premijer Ferenc Gyurcsányi nesmotreno ali iskreno priznao da je lagao glasačima uoči izbora. Nakon dobivenoga drugog mandata bio je odlučan smanjiti državnu potrošnju i nestabilnost u nacionalnoj ekonomiji. Jest da nije bilo ugodno gledati sukobe policije i prosvjednika u Budimpešti, ali to je bila cijena vraćanja mađarske ekonomije na zdraviji put. Nažalost, taj je obrazac nužan i za Hrvatsku, u kojoj u prvoj godini sljedeće vlade treba usporiti dosad neutemeljen ekonomski bum.

Za održivost bolnih poteza bilo bi nužno da vlast kombinira mjere tako da svi društveni slojevi, a ne samo najniži, plate dio cijene. Kad je o tvrtkama riječ, naša anketa, na temelju koje smo napisali i poseban tekst u ovom broju, pokazuje da poduzetnici i menadžeri zapravo ne prihvaćaju da bi im se situacija mogla bitno otežati. Razmišljanje im ide do razine: 'Ako nema kredita u bankama, naći ćemo ih negdje drugdje.' Rijetki razmišljaju na način: 'Smanjit ću rast i zaduživanje dok oluja na prođe.' Treba li im dati savjet, glasio bi: 'Odvojite dan-dva i proigrajte crni scenarij skupljih kredita i njihova manjka za svoju tvrtku pa pokušajte vidjeti moguću obranu. Ako se kriza ne dogodi, bit ćete sretni. A dođu li loša vremena, možda ipak nećete morati na brzinu otrčati do prvoga kamatara.'