Ekonomalije

Umjesto u EU, nakon četiri godine Hrvatska ušla u 'kameno doba'

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Kad smo u listopadu 2005. objavili prvi broj Lidera, počeli su pregovori za ulazak u EU. Dvjestoti broj ovog tjednika radimo u okolnostima kad se izmučene tvrtke vraćaju prvobitnoj razmjeni robe za robu.

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Jadranka Kosor ubrzano troši kredit 'novajlije' na premijerskom mjestu. Kaže da se povremeno čuje s Ivom Sanaderom. To se iz posljednjih poteza, nažalost, i vidi.

Ovog tjedna izlazi 200. broj Lidera. Prvi broj (u listopadu 2005.) izašao je u vrijeme EU euforije. Pisali smo o početku pristupnih pregovora. Pedeseti broj (rujan 2006.) bio je u znaku otimanja poslodavaca za nekvalificirane radnike, koji su mogli birati posao za 7.000 kuna na mjesec. U stotom broju Lidera (kolovoz 2007.) nismo mogli posve odoljeti općoj burzovnoj pomami, pa smo tražili odgovor 'kako prepoznati dionice s potencijalom'. U 150. broju, međutim, već smo bili navijestili da će jesen te 2008. godine biti 'prijelomna'.A u ovom, 200. broju idemo s naslovnom temom koja će biti vrlo aktualna ove jeseni: Kako kompenzirati potraživanja? Nelikvidnost će uskoro još snažnije eksplodirati. Ono malo gotovine završit će u državnoj blagajni kroz veći PDV.

Mnogo buke, malo rezultata U četiri godine Hrvatska je umjesto ulaska u Europsku uniju dospjela na prag robne razmjene iz kamenog doba. Pokazuje se da su protekle četiri godine u Hrvatskoj zapravo uludo potrošene i izgubljene. Kako se stvari razvijaju ovog ljeta, s novom premijerkom Jadrankom Kosor, a nakon bijega Ive Sanadera s kormila Vlade, prijeti nam još jedna izgubljena godina.Koliko god izgledalo da se upravo događaju presudne stvari za budućnost zemlje, od velike buke oko trećeg rebalansa proračuna, do kriminala u javnim poduzećima (tragedija s iskakanjem vlaka na podmazanim tračnicama kod Splita, afera s kupnjom skupe struje u HEP-u) - sve je više naznaka da se radikalni, pozitivni zaokret neće dogoditi.Jadranka Kosor ubrzano troši kredit 'novajlije' na premijerskome mjestu. Nije se usudila dirnuti u rashodnu stranu proračuna, već je pogađanjem sa socijalnim partnerima uvela jedan posto viši PDV i krizni porez na plaće. Da je to dio cjelovito osmišljenog paketa, još bi i mogla dobiti prolaznu ocjenu. Ovako, riječ je o nastavku prijašnje populističke politike. Izjavila je premijerka da se povremeno čuje s prethodnikom joj Sanaderom. To se i vidi po njezinim potezima. I dalje je vozanje javnosti (spin) važnije od suštine.Pokazala je to medijski insceniranim sastancima s direktorima javnih poduzeća i prehrambenih tvrtki. Dogovarala se s njima da ne dižu cijene nakon povećanja PDV-a na 23 posto. Osim za dvojicu-trojicu monopolista, za ostale je to bilo kucanje na otvorena vrata. U okolnostima pada potražnje stanovništva i nepromijenjene monetarne politike, inflacija uopće nije prijetnja. A u nekim bi okolnostima možda čak mogla biti i poželjna za stabiliziranje brojnih neravnoteža.
Iz trećega ovogodišnjeg rebalansa vidljivo je da premijerka koristi dio savjeta ekonomista Željka Lovrinčevića. To jest dobro u jednoj fazi. Lovrinčević je koristan savjetnik kad je riječ o 'stabilizaciji' općeg stanja nacionalne ekonomije. Zna i kako bi se trebalo srediti državnu potrošnju. Ali on nije tip savjetnika koji bi mogao biti koristan u stvaranju novih osnova nacionalne realne ekonomije. A upravo je takav u ovom trenutku prijeko potreban.

Zaboravljeni izvoznici Jadranka Kosor sastaje se sa svima, osim s onima koji jedini mogu zemlju izvući s ruba bankrota. Već je morala pozvati dvadesetak direktora tvrtki s najvećim potencijalom za povećanje izvoza. Tko, pak, misli da će se u međuvremenu svijet oporaviti, pa ćemo moći kolektivno opet uzimati tri do četiri milijarde eura novih kredita - grdno se vara. Nova radna mjesta i devize mogući su jedino u razmjeni hrvatskih tvrtki sa svijetom. Tom cilju treba podrediti sve ostalo. Premijerka radi iste greške kao i njezin prethodnik kad tvrdi kako 'građevinarstvo ne smijemo zaustaviti' jer onda u pitanje dolazi nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta. Ta radna mjesta nema smisla čuvati pod svaku cijenu. Ona su izgubljena. Umjesto čuvanja starih radnih mjesta jedino rješenje je stvaranje novih radnih mjesta. I to u proizvodnji za izvoz. Sad će netko postaviti pitanje: Kako vama u Lideru nije već dosadilo 200 tjedana ponavljati taj zahtjev, a ionako se ništa ne događa? Odgovor glasi: Jest, to je frustrirajuće, ali prije ili poslije doći će na naše! Uvjereni smo da radimo društveno korisnu stvar. Pa nas onda i mali pomaci vesele. Primjerice, kad Radimir Čačić, koji je do jučer zagovarao poticanje rasta infrastrukturnim projektima, stidljivo ali ipak počinje govoriti kako je rješenje u proizvodnji za izvoz. Ostaje još slabašna nada da će i premijerka Kosor ubrzo 'progledati'. Ako se to ne dogodi, preostaje nam jedino brojanje tjedana do trenutka kad će ova, zasad strateški bezidejna vlada pasti. 

 

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci