Vidoševićev izbor: Biznis ima Komoru kakvu zaslužuje
Nezadovoljni poduzetnici sjete se smjenjivati Vidoševića dva tjedna prije izbora. Ostatak vremena spavaju. Vječni predsjednik HGK dokaz je razjedinjenosti i uplašenosti poslovne zajednice u Hrvatskoj.
|
Piše: Miodrag Šajatović |
Komorski doprinos ne treba ukinuti. Dovoljno bi bilo raspisati natječaj za obavljanje komorskih poslova na koje se osim HGK mogu javiti druge udruge.
|
|
Predstavnici metaloprerađivača i građevinara u primorsko-goranskoj Županijskoj komori, dva tjedna prije negoli je u Zagrebu Nadan Vidošević peti put izabran za predsjednika HGK, zatražili su sazivanje sjednice Gospodarskog vijeća. Predsjednik Županijske komore odbio ih je, pa je propao pokušaj da se dovede u pitanje još jedan Vidoševićev izbor. U ovoj vijesti najvažniji je dio da su nezadovoljni poduzetnici reagirali DVA TJEDNA prije izborne skupštine HGK. Dva desetljeća poslovna se zajednica uskomeša svake četiri godine dva tjedna prije negoli se Vidošević samoizabere. Nitko se ne upusti u kampanju protiv njega dvije godine prije, kad bi možda bilo nekakvih izgleda za promjene. To vrijedi i za predstavnike tvrtki koje Komori plaćaju porez, i za medije, pa i za Transparency International čiji predstavnik također kampanjski, u zadnji čas, protestira protiv nedemokratskog postupka izbora čelnika Komore. Majstor Nadan U svemu tome nije najvažniji Nadan Vidošević. Važnije je stanje duha i svijesti u hrvatskoj poslovnoj zajednici. Biznis u Hrvatskoj ima Komoru i predsjednika kakve zaslužuje. Poslovna zajednica u Hrvatskoj u ozbiljnoj je krizi identiteta i prioriteta.O Vidoševiću samo nekoliko napomena. Logično je da u zemlji koja ima nekoliko tisuća institucija i različitih predsjednika jedan promil čelnika ima sposobnost i sreću da se održi na vlasti dulje od 15 godina. To su genijalci samoodržanja, a stvar im u Hrvatskoj olakšava kaotičnost međusobnih odnosa, nepostojanje demokratske kontrole i slabost nevladinih udruga. Dovoljno je sjetiti se kako unatoč svim katastrofama na čelu Hrvatskoga košarkaškog saveza opstaje Danko Radić, a i kako Zdravko Mamić opstaje u Dinamu.Vidoševiću treba priznati da je godinama izgradio krajnje odanu strukturu županijskih komorskih funkcionara. Činjenica je da ih on godinama štiti od lokalnih moćnika i šerifa, pa nije čudno što su mu zauzvrat bespogovorno odani. Vidoševiću ne služi na čast nepotrebna doza straha. Mogao je Nadan napraviti poštenu izbornu proceduru i vjerojatno bi opet pobijedio. Ovako ispada da se boji konkurencije, što je dijelom i razumljivo imaju li se na umu frustracije zbog neuspjeha u tržišnom natjecanju za izbor predsjednika države.Kad je riječ o poslovnoj zajednici, njezina nezainteresiranost i nerevolucionarnost u odnosu na događaje u Komori prije svega pokazuju kako su poduzetnici i menadžeri u ovoj zemlji izgubili nadu da s pomoću institucija sustava mogu poboljšati svoj položaj. Umjesto da se ozbiljno udružuju i beskompromisno traže od vlasti da se počne drugačije ponašati u ekonomiji, većina biznismena zatvorila se u sebe i pokušava preživjeti. Vidoševića na tržište Od Hrvatske gospodarske komore odavno se ne očekuje da bude ozbiljniji odvjetnik prema državi. Vidošević će jedanput na mjesec salonski kritizirati makroekonomsku politiku, ali u Vladi znaju da od njegove buke ne prijeti nikakva opasnost. Oštricu je izgubio i HUP. A ugasio se revolucionarni žar u još nekoliko pokušaja samoorganiziranja poduzetnika. Nakon što je Vlada premijerke Kosor uspjela prije nekog vremena spriječiti najveće poduzetnike u zemlji da podupru guvernera Rohatinskog i nakon što premijerka privodi direktore banaka na potpisivanje dogovora o spašavanju dužnika u švicarcima, signali da se nije šaliti s vlašću jasni su. Ako u Remetinec šalju svoje dojučerašnje stranačke drugove, sigurno je da bi s velikim zadovoljstvom, s čvrstim razlozima ili bez njih, put zatvora poslali i kojeg neposlušnog poduzetnika. U takvim okolnostima stvoren je prostor da Komora živi svoj unutrašnji život, a njezin doživotni predsjednik uživa u nemoći protivnika.U svemu je najtužnije što se i obveznom članstvu u HGK prilazi površno, amaterski nedomišljeno. Traži se ukidanje obveznog članstva u Komori. To je pogrešno. Iznos od 260 milijuna kuna na godinu za funkcije koje bi 'udruženje privrednih subjekata' trebalo obavljati u interesu onih koji izdvajaju doprinos jednostavno bi trebalo dati na tržište. Treba ukinuti HGK-ov monopol. Pa neka se za npr. međunarodne aktivnosti mogu javiti i HUP i bilo koja udruga. Pa neka koncesiju i novac od članarine dobije onaj tko pobijedi na natječaju. To bi bio pravi ispit za Nadana Vidoševića i sve one koji za njega glasuju na HGK-ovoj skupštini. Konkurencija je iz raja izašla! |
|