Vlada će do izbora svirati po željama interesnih skupina

Jedanput je uspjelo, drugi put teško da hoće! Tako bi se mogla ocijeniti nova faza u ponašanju premijera Zorana Milanovića i načinu na koji vodi Vladu otkako je iz SDP-a jedva uspio izbaciti svoga najjačeg ministra Slavka Linića.

Uplašen mogućnošću gubljenja položaja i vlasti, posljednjih tjedana više ne pokazuje ni trunku bahatosti, bira riječi, čita pripremljene govore... Oni malo duljeg pamćenja sjećaju se takvog Milanovića s kraja 2011. kad je prihvatio savjete da u predizborno vrijeme treba biti nekonfliktan i sigurno dobiva izbore protiv HDZ-a, koji je tada bio na koljenima.
Protivnici ostanka HDZ-a na vlasti tada su se ‘molili’ da Zoki do završetka glasovanja za Sabor ne pokaže svoju narav. Nisu mislili da samom takvom željom dopuštaju vođi Kukuriku koalicije da poslije izborne noći bude onaj stari, politički netalentirani vođa.

Popuštanje umjesto bahatosti Sada kada je Milanoviću, a onda i SDP-u, voda došla do grla, političar koji se dvije i pol godine bahatio bez pokrića pokušava primijeniti staru taktiku prikrivanja. Sada je spreman popustiti i najmanjem pritisku. A kamoli ne većemu.
Pa ispada da mu je kriterij za smjenu ministara to koliko su ovi u reformskim pokušajima iritirali neku interesnu skupinu. Za koju Milanović procjenjuje da bi mu, ako joj sada popusti, na sljedećim izborima mogla pokloniti glasove.
Slavko Linić morao je otići, među ostalim, zato što je ustrajao na porezu na nekretnine. Njegov nasljednik Boris Lalovac odgodio je uvođenje tog poreza za sljedeće desetljeće. Glavni je zadatak novog ministra zdravlja Siniše Varge da zaustavi racionalizaciju mreže bolnica, na čemu je inzistirao smijenjeni Rajko Ostojić. A novi ministar obrazovanja Vedran Mornar dobio je zadatak da se hitno umili kardinalu Bozaniću i dokine sporne odluke o zdravstvenom odgoju donedavnog ministra Jovanovića (koji je bahatošću bio najbliža Milanovićeva kopija).
Naravno, poznat po pogrešnim procjenama, premijer nije svjestan da svim tim podilaženjima neće dobiti glas protivnika, a izgubit će i ono malo preostalih pristaša.
Odustajanjem od privatizacije usluga čišćenja, kuhanja i drugih pomoćnih poslova u zdravstvu i školstvu, pretvaranjem i zamjenom modelom izdvajanja u državnu tvrtku Milanović šalje signal svima kojima se neka promjena ne sviđa, ili žele nova prava, da je sljedećih godinu i pol vrijeme u kojem će dezorijentirana i slaba Vlada pristajati na svaki oblik ‘konsenzusa’, a sve na račun još većega vanjskog duga.
Budući da istodobno sa SDP-ovim lutanjima HDZ ne pokazuje prevelike promjene u svom poimanju stvarnosti, prioriteta i rješenja, izluđena javnost opet sve češće zaziva konsenzus o najvažnijim ekonomskim pitanjima zemlje.

Zašto je konsenzus neizvediv Nažalost, koliko god bila primamljiva ideja o konsenzusu, u svom je romantičarskom obliku neizvediva. Jedan jedini pokušaj pisanja dokumenta na kojemu bi se postigao konsenzus stranaka, ali i politike sa sindikatima i poslodavcima, koji je svojedobno ponudio Ivica Mudrinić - propao je. Odonda se o konsenzusu govori samo načelno.
Konsenzus, ali ne formalni, moguć je u polovini mandata nekoga novog premijera. I on bi više bio prešutan.
Pretpostavka nacionalnoga konsenzusa jest pojava pravog lidera na premijerskome mjestu. Koji razumije osnovnu ekonomsku logiku, koji bi već na početku mandata imao jasnu viziju što se mora napraviti (nešto poput onoga što je nakon dolaska na ministarsko mjesto, kad je o financijama države i kompanija riječ, imao Slavko Linić). Pa kad premijer u dvije godine pokaže da ima rezultate i da mu se može vjerovati, e, to je trenutak kad od sindikata i poslodavaca može tražiti konsenzus.
Milanović je potrošio svoj kredit vezan uz to. Karamarko ne pokazuje da dubinski razumije ekonomiju i biznis. Dakle, konsenzus ostaje samo ‘rješenje’ za analitičare i površne političare kad ne znaju što bi drugo rekli.
Kad je o Milanoviću i aktualnoj vladi riječ, oni se do svog odlaska sigurno neće zamarati smišljanjem platforme za konsenzus. U Banskim dvorima otvorena je faza ‘po željama slušatelja’, tj. interesnih skupina. Svatko tko bude glasan, sačuvat će privilegije; a tko bude osobito glasan - dobit će i nove.