Vlada i dalje taji industrijsku politiku od hrvatske javnosti

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Činovnici EU smiju čitati Industrijsku politiku RH, ali poslovnoj zajednici u Hrvatskoj to je zabranjeno. I nitko se ne buni!

Ima jedan supertajni dokument što ga je još prošlog listopada prihvatila Vlada Republike Hrvatske. Ubrzo nakon toga tajni je dokument dostavljen u Europsku komisiju. Tamošnji su ga činovnici imali priliku detaljno pročitati. U Hrvatskoj to, osim posvećenom uskom krugu, nije ni do danas dopušteno. Oni koji su ga imali u rukama radije bi dali svoju kreditnu karticu zajedno s PIN-om nego znatiželjniku uručili stotinjak stranica koje se odnose na rodbinu, direktno ili indirektno, bar milijun građana Hrvatske. Ipak, nemojte se uplašiti! Nije riječ o popisu teroristima najzanimljivijih meta u RH i slabih točaka u njihovoj obrani. Nije riječ ni o popisu korumpiranih državnih službenika i političara. Nije riječ ni o analizi skupina organiziranog kriminala. Nije to ni analiza najpovoljnije lokacije za gradnju nuklearke. Čak nije riječ ni o popisu branitelja.

Dokument koji ne smije pročitati hrvatska javnost zove se Industrijska politika Republike Hrvatske u pripremi za članstvo u EU. Ako se iz pristojnosti u vrijeme pregovaranja s EU moglo prihvatiti inače smiješno obrazloženje da dokument mora biti povjerljiv 'kako se ne bi otkrile pregovaračke pozicije', nakon što je privremeno zaključeno poglavlje 20. (Poduzetništvo i industrijska politika), doista ne bi smjelo biti zapreka da poslovna zajednica i sindikati, ali i najšira javnost, vide kakvu je sudbinu hrvatskoj industriji odredila vlada premijera Ive Sanadera.

Kad se taj tajni dokument pročita, jasno je čega se Vlada boji. Za jedne bi Industrijska politika bila krajnje dosadno štivo s mnogo općih fraza i bez jasnih odgovora. Za druge bi i takvo, razvodnjeno, bilo povod za otvaranje bitnih rasprava o budućnosti hrvatske industrije i odnosa prema njoj. A to Vladi i pregovaračkom timu na čelu s Vladimirom Drobnjakom nikako ne bi bilo drago. Bolje je sve s Bruxellesom dogovoriti tajno. Što tu imaju pričati Komora, poslodavci ili sindikati? Bitno je pregovore završiti u roku. Uostalom, Sanaderova je vlada industrijsku politiku počela pisati tek kad je to od nje tražio EU. Nije to ni zamišljeno kao ozbiljno unutarnje pitanje. Treba ispuniti formu!

Vlada je Industrijsku politiku prihvatila 4. listopada prošle godine. Surfanje internetom nije pokazalo da je tog dana javnost o tome bila obaviještena. Postojala je i prijašnja verzija. Promjene su uočljive. U novijoj verziji (navodno postoji i jedna iz travnja ove godine) ispao je ključni odlomak koji je glasio:
'Kad ocijeni da se radi o doista vrijednim i tržišno održivim projektima i programima, Vlada RH će se nizom konkretnih mjera i aktivnosti sukladnih propisima i postojećim pravilima koja uređuju mogućnost dodjele poticaja uključiti u podršku i potporu takvim projektima.' Mora da je takvo iskazivanje ekonomske suverenosti uznemirilo nekog činovnika u EU (ili su bojažljivi pregovarači posumnjali da bi to moglo biti opasno) pa je proradilo kompjutorsko uklanjanje nepoželjnog odlomka. Ipak, treba priznati da bi tekst Industrijske politike mogao poslužiti kao dobra osnova za stvaranje motivirajućega strateškog dokumenta za hrvatske potrebe.

Kvaliteta se ogleda u priznanju da neoliberalna politika prepuštanja tržištu usmjerava razvoj (iza čega se godinama formalno skrivala Vlada) ipak nije dobar pristup. Pa se sada priznaje da i u Europi 'posljednjih 20-ak godine sve više prevladava uvjerenje da veliki dio odgovornosti za razvoj (...) ipak snosi država i njezine institucije te njihova sposobnost i znanje da na odgovarajući način pridonesu pronalaženju rješenja kojima će se pomoći i olakšati razvoj vlastite industrije...'
Ako jednog dana Industrijska politika postane legalno dostupna čitačima u Hrvatskoj, sigurno će biti primijećeno, a onda i kontrolirano, opredjeljenje da će ključna promjena industrijske politike biti prestanak 'održavanja ili spašavanja od gašenja određenih poduzetnika ili cijelih industrisjkih grana'. Umjesto toga država će morati preusmjeriti potpore 'na kvalitetne projekte i one aktivnosti poduzetnika koje jamče rast'.
A to je opasno obećanje. Posebno ako ga pročitaju u brodogradilištima. Zato, nek' sve ostane tajna...