Vlada još uspijeva održati prividnu ekonomsku ravnotežu

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Sve upućuje na tešku jesen i zimu. Ali, iskustvo upozorava da se kriza možda može odlagati i do kraja 2008. godine

Kad je o ekonomiji riječ, ljeto 2008. teško je jednoznačno opisati. Nedefinirano je. Čudno. Nastala je neka teško opisiva ravnoteža. Pojednostavnjeno rečeno - neka vrsta prividnog ekvilibrija. Ravnoteža koja bi se, prema svemu sudeći, trebala žestoko narušiti za koji mjesec. A s druge strane, još uvijek se ne mogu odbaciti procjene da bi se moglo izbjeći naglo i kratkoročno bolno urušavanje ekonomske stabilnosti kakva se na razne umjetne načine održava posljednjih desetak godina. Ministar financija Ivan Šuker, u svom samouvjerenom stilu, ne obazirući se na mnogobrojne pogrešne procjene koje je tijekom godina izgovorio, najavljuje da će usporavanje rasta BDP-a trajati kratko i da će 'već 2011.' stopa rasta dosegnuti predizborno obećanih sedam posto.
Ako se gleda prema niskoj stopi nezaposlenosti, ispada da je nacionalna ekonomija u punom zamahu. Nije riječ samo o statističkim brojkama. Oglašavanje slobodnih radnih mjesta preselilo se u izloge čak i trgovačkih lanaca, pa tako Diona već tjednima traži prodavače. Nema dovoljno ni konobara, pa kafići po Zagrebu u sezoni godišnjih odmora rade u jednoj smjeni i zatvaraju se u nevjerojatnih 20 sati.

Zagreb je poluprazan. Pola grada otišlo je na more. Oni koji su otišli u unajmljene apartmane očito još uspijevaju zatvoriti održivu financijsku konstrukciju. Oni koji imaju vlastite smještajne kapacitete na moru, jamče zaduživanje još godinama. Čak i najmanji apartman na moru dobra je hipoteka za još kredita u budućnosti.
Na pozitivnu stranu ekonomske vage treba staviti i odmrzavanje EU fondova. Jest da je riječ o nekoliko desetaka milijuna eura, ali približavanje članstvu u EU ipak blagotvorno utječe na kontriranje lošim ekonomskim vijestima. A Velimir Šonje u analizi za udruženje banaka poručuje da je domaći bankarski sustav imun na potrese svjetske bankarske krize. Kad se na tu stranu vage stavi i činjenica da nitko u svijetu još ne obustavlja nastavak vanjskog zaduživanja Hrvatske, moglo bi se dogoditi da mi 'katastrofičari' još jednom promašimo u procjeni o nekakvu slomu ove jeseni.

Na drugu stranu ekonomske vage, međutim, moguće je staviti mnogo teških utega. Počevši od razbuktale inflacije koja se približava dvoznamenkastoj brojci i stalno se pojavljuju novi prilozi za njeno jačanje (najava skupljeg plina). Uza sve jaču kunu, rast domaćih troškova dodatno uništava ionako posrnuli izvoz. Deficit platne bilance sve je veći. Turistička sezona neće biti sjajna. Koliko god država povećanjem plaća u državnom sektoru pokušavala držati domaću potražnju visoko, oporezivanje širokih slojeva inflacijom počinje usporavati mogućnosti prodaje na domaćem tržištu. Tvrtke koje su tijekom godina postale ovisnice o prodaji samo unutar Hrvatske počinju skraćivati svoje planove.

Rokovi plaćanja polako se produljuju, blokade računa ubrzano se množe, gubici u zdravstvenom sustavu opet su se nagomilali. Vlada se olako odnosi prema usporavanju rasta BDP-a. Kao da će se sve riješiti zaustavljanjem rasta cijena nafte i hrane u svijetu. I bez tog udara nagomilane neravnoteže unutar hrvatske ekonomije počele bi izbijati na površinu. Jednako kao što će se nastaviti i ako se globalno zaustave uvozni inflatorni pritisci. Nema jakih argumenata da se rast neće srušiti prema dva posto na godinu. Mogućnost pogoršanja ostavljaju otvorenom čak i u zagrebačkom Ekonomskom institutu. A kad i oni imaju crnih slutnji, onda su stvari zaista ozbiljne. Prividni ekvilibrij, tj. kakva-takva ravnoteža pozitivnih i negativnih ekonomskih silnica, možda će potrajati i do kraja godine. Vješti upravitelji proračuna mogu u uvjetima inflacije dugo držati loptice u igri, a da građani i tvrtke ne osjete naglo propadanje, već da se priviknu na niz manjih potresa s, na kraju, istim razornim učinkom. Možda je to subjektivan pogled iz užarenoga opustjelog Zagreba, ali teško se oteti pesimističkoj procjeni da dolazi vrijeme duljeg mučenja s niskim stopama rasta. Održavanje makar i prividne ravnoteže imat će sve višu cijenu.