Vrijeme je za državno poduzetništvo. Ali to nije posao za amatere

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Za proizvodnju Vegete na godinu treba 60.000 tona svježeg povrća. Samo država kao poduzetnica može spojiti Podravku i kooperante te povećati udio domaće vrijednosti

Koliko god kolumnisti bili 'izdresirani' da u zadanom broju redaka zaokruže svoje teze i argumente, katkad to jednostavno nije moguće. Tako prošlotjedna tvrdnja iz 'Ekonomalija' kako Hrvatskoj za izvlačenje iz recesije i stvaranje kvalitetnog, održivog rasta treba kvalitetan državni intervencionizam traži dodatnu razradu.  Bila bi velika stvar kad bi neka od hrvatskih vlada uspostavila kvalitetniju vladavinu prava te ustrojila državni aparat koji poduzetnicima ne bi zagorčavao život. Čak i kad bi se to nekim čudom dogodilo - ne bi bilo dovoljno. Država, preciznije vlada, u današnjem kompleksnom svijetu mora biti i poduzetnica. I to darovita   poduzetnica. Poduzetnik prema jednostavnijoj definiciji kombinira 'strojeve, rad i kapital'. To je ona čarobna 'umjetnost', dodir Mide... Postoje neiskorišteni proizvodni kapaciteti (strojevi, zemljište, prostor...). Na burzi postoje i ljudi s nekim znanjima ili sposobnošću da steknu nova proizvodna znanja. A u bankama ili investicijskim fondovima 'trunu' milijuni kuna koji čekaju one koji su ih sposobni oploditi.

Umjetnost stvaranja
Onda dođe čudak koji zbog želje za bogaćenjem, zadovoljavanjem svog ega ili jednostavno zbog unutrašnjeg nagona počne spajati te tri 'umrtvljene' sastavnice. Ako je sposoban, nakon nekoliko godina vidi se da je stvorio novu vrijednost. Ako nije - upropastit će i vrijeme i dio društvenog bogatstva.
Kad se govori o tome da i država mora biti poduzetnica, onda se ne misli na to da mora biti vlasnica tvrtke. Misli se na to da efikasno spaja sredstva, rad i kapital. Pa to je zadaća privatnih poduzetnika, skočit će neoliberalni čistunci. Točno. Ali poduzeće na tržištu ima ograničen horizont. Ono ponajprije mora maksimirati stvaranje svoje novostvorene mikrovrijednosti. Primjera radi, Podravka kao dioničko društvo odgovorna je svojim vlasnicima proizvoditi Vegetu, zadržavajući kvalitetu uz najmanje troškove. A to onda znači da će se većina sušenog povrća uvoziti.

Za godišnju proizvodnju najjačega hrvatskog izvoznog brenda Vegete treba oko 60.000 tona svježeg povrća. Kad bi u hrvatskoj Vladi bilo dovoljno poduzetničke pameti i imaginacije, spajanje 'sredstava, rada i kapitala' izgledalo bi tako da bi se državnom intervencijom dala namjenska sredstva iz proračuna domaćim poljoprivrednicima kako bi u prvo vrijeme bili konkurentni uvoznom povrću. Država poduzetnica zatim bi pritisnula i podravkaše da potpišu dugoročne ugovore s proizvođačima. Posljedica je novostvorena vrijednost jer bi se u Vegeti povećala domaća dodana vrijednost. Kooperanti i njihove obitelji punili bi proračun, kupovali u lokalnim trgovinama...

Najlakši je PDV na uvoz
To bi bilo ispravno povezivanje poduzetništva i države. Takvih kombinacija gdje samo treba kvalitetan ministar ili njegov tim ima na stotine. Nažalost, državni je aparat godinama srozavao kvalitetu (čast posljednjim Mohikancima). Lakše je puniti proračun uzimanjem 23 posto PDV-a na uvezenu robu nego se mučiti oživljavanjem domaće proizvodnje pa tek onda uzeti poreze.  Nažalost, imaju pravo oni koji upozoravaju da je ovu vlast krajnje opasno gurati u poduzetništvo. Njezin unutrašnji ustroj može iznjedriti samo projekte poput Pelješkog mosta, gdje se još pravi predstava s nekoliko bagera koji vjerojatno čekaju još jedan početak radova u predizbornoj kampanji.

Možda ni neka druga kompozicija političkih stranaka ne bi iznjedrila kvalitetno državno poduzetništvo. Ali od traženja dobitne kombinacije ne smije se odustati. Pa makar izbori bili svakih šest mjeseci. Ministri-poduzetnici za budućnost zemlje jednako su važni kao i nužni ministri-rezači nepotrebnih dijelova državne potrošnje. Baviti se državnim poduzetništvom jest rizično. Tanka je crta gdje čak i najpošteniji ministar (ako je nešto takvo moguće) može doći Bajiću na ispovijed. Privatno-javna partnerstva sklizak su teren. Ali kao što i privatni poduzetnici preuzimaju slične rizike, moraju to preuzeti i političari. Kad je ono u kasnom socijalizmu Veljko Barbieri stvarao lanac marina ACI, vozio je po rubu, ali je rezultat i danas visokoprofitabilna djelatnost čije rezultate čak ni godine nesposobne državne vlasti nisu uspjele uništiti.  Hrvatskoj treba sustav državnog poduzetništva. Dosta je ideološkog čistunstva koje je rezultiralo podzemnim državnim poduzetništvom s pogubnim posljedicama.