Vrijeme je za privremeni povratak dogovorne ekonomije

Iz BiH stižu najave o carinama na hrvatske prehrambene proizvode. To je potez iz očaja u zemlji gdje se proračun urušio. Umjesto osvete s hrvatske strane, bolje bi bilo krenuti u regionalno dogovaranje

Nikad ne reci nikad. Fraza jest otrcana, ali se stalno iznova potvrđuje. Nakon vijesti da je Dom naroda Parlamenta BiH stao iza prijedloga zakona o zaštiti tamošnje proizvodnje i da će time biti uvedene carine za prehrambene proizvode iz Hrvatske (i Srbije) komentar bi glasio: Vrijeme je za dogovornu ekonomiju!

Stariji čitatelji, koji se sjećaju vremena socijalizma, vjerojatno će se sjetiti politekonomske sintagme 'dogovorna ekonomija'. Sjetit će se da su reformi skloni ekonomisti i novinari redovito kritizirali upravo tu dogovornu ekonomiju, a i pisac ovih redaka, tada mladi novinar, potpisao je mnogo tekstova u kojima je upravo dogovornu ekonomiju optuživao za urušavanje tadašnje ekonomije.

Ekonomisti i političari u Jugoslaviji stalno su pokušavali spojiti tržište i planiranje u nekakvu specifičnu kombinaciju. Za razliku od klasičnih zemalja Istočnog bloka koje su bile zamrznute u čisti sustav planiranja, Jugoslavija je, kao neka vrsta nesvrstane zemlje, između Istoka i Zapada, pokušavala kemijati nekakva hibridna rješenja.

Šminkanje krize

Pokušaji da prevlada tržišni pristup propali su još sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Glavni politički ideolog Edvard Kardelj u svojim 'Pravcima razvoja socijalističkog samoupravljanja' patentirao je poslije 'društveno dogovaranje i samoupravno sporazumijevanje'. Pojednostavljeno, treba se dogovarati između poduzeća i to će dati najbolje rezultate. Naravno, praksa je demantirala takav romantizam.  Otkud onda sad ideja da je, dvadeset godina od sloma socijalističke ekonomije, opet vrijeme za dogovornu ekonomiju?

Naravno, nije riječ o nekadašnjem obliku sporazumijevanja i dogovaranja. Kriza koja se usprkos sve debljim naslagama šminke produbljuje u svijetu i regiji, tjera aktere, od država pa do najmanjih poduzeća, na sve bespoštedniju borbu za preživljavanje. Sredstva se ne biraju. Na razini država potežu se sve drastičnije protekcionističke mjere.

Mogu Nadan Vidošević u ime HGK i Božidar Pankretić ispred Ministarstva poljoprivrede izražavati ogorčenje spram poteza najavljenih iz BiH koji će hrvatske prehrambene tvrtke stajati 60-ak milijuna eura dodatne carine, ali takvi su se očajnički potezi iz Sarajeva mogli očekivati.

Za razliku od Hrvatske, koja čami pred vratima EU i mora biti primjer pristojnosti i poslušnosti, BiH je tako daleko od toga da joj je svejedno hoće li joj netko dijeliti packe ako počne ignorirati potpisani ugovor o pravilima pristupanja CEFTA-i. Rupa u proračunu susjedne zemlje sve je veća i bilo je pitanje trenutka kad će panika pobijediti poniznost.

Iz Hrvatske se sad najavljuju protumjere. Pogrešno. Vrijeme je za dogovornu ekonomiju na razini država u regiji. Neki veliki regionalni lider (a zar Hrvatska nije od EU dobila zadatak da bude 'lokomotiva' za ostale članice CEFTA-e) sad bi okupio premijere država u regiji i osigurao da se zemlje umjesto protekcionističkih bitaka, pokušaju dogovoriti kako jedna drugoj pomoći.

Nema lidera

Nažalost, svi su zaokupljeni problemima u svom dvorištu i međusobno iscrpljivanje, umjesto traženja privremenih sinergija, dodatno će srušiti BDP u svim dijelovima regije. Guverner Rohatinski iz Washingtona je poslao uznemirujuću najavu da će pad u Hrvatskoj biti čak četiri posto. I to prije početka protekcionističkog rata u regiji, koji je, kako to obično na ovim prostorima i biva - počeo u Sarajevu.

Prosječni igrači u ovoj krizi vuku prosječne poteze. Bore se i međusobno uništavaju. Izvanserijski igrači imaju viziju.Svaki dan pojavi se primjer branše s pet-šest tvrtki koje pružaju neku uslugu ili proizvode neki specifični proizvod, a počele su se međusobno uništavati dampinškim cijenama. Dva-tri najslabija za pola će godine propasti, ali i pobjednici će biti toliko izranjavani da se dugo neće oporaviti.

Nađu se, međutim, i oni mudriji koji na nekakvoj tajnoj večeri dogovore pravila preko kojih neće ići i cijene ispod kojih neće jedni drugima otimati poslove. Shvatit ćete da ih nije mudro spominjati jer Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ipak mora nešto raditi. U normalnim vremenima konkurencija je nezamjenjiva. U ovoj mega-krizi pravila se ipak smiju privremeno promijeniti. Kako za tvrtke tako i za države.