Za sudbinu Vlade Šukerovi potezi važniji od Popijačevih

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

 Naznake da će se Šuker i Popijač šest mjeseci baviti vatrogasnim mjerama, a poslije osmišljavati razvoj, ako su točne - ne slute na dobro.

Nevjerojatno koliko se u medijima nakon najnovijih kadrovskih premetaljki unutar hrvatske Vlade nerazmjerno malo analiziralo novog potpredsjednika Ivana Šukera. Medijska svjetla okrenula su se prema novome ministru gospodarstva Đuri Popijaču. Površno gledano, Popijač je nov u Vladi, dolazi iz Hrvatske udruge poslodavaca, pa se romantično očekuje da će on donijeti preokret.Godina 2009., međutim, na određen način pripada Ivanu Šukeru. Uz potpredsjedničko mjesto u HDZ-u popeo se na najviše mjesto u svojoj karijeri i u Vladi. Uz mjesto ministra financija, nakon što je vrlo vjerojatno pridonio odlasku Damira Polančeca, osvojio je i potpredsjedničku funkciju.

E, tu sad dolazi posao za analitičare. Sljedećih će mjeseci morati dobro promatrati Šukerove poteze i položaj. S jedne se strane mogu pokazati u pravu procjene da je upravo Ivan Šuker predstavnik, ha, recimo, u ekonomsko-poslovnom smislu konzervativnijeg dijela HDZ-a. Onog dijela za koji se procjenjuje da ‘štiti interesne skupine unutar vladajuće stranke’ i da se, zapravo, protivi ozbiljnijim reformama.

Ispit karijere S druge strane, međutim, Šukera ne treba podcjenjivati. Da nije politički inteligentan, ne bi opstao sve ovo vrijeme. Dok je vladala čvrsta ruka Ive Sanadera, pristajao je odrađivati sve što je gazda smislio. Sada su se okolnosti promijenile. Čini se da svi igrači iz Vlade sada mogu pokazati je li im poslušnost jedina sposobnost. Ili mogu otići na višu razinu. Za Šukera je to izazov.
Podsjeća to na stvarnu priču o direktoru proizvodnje koji je nekoliko godina vlasniku tvrtke tvrdio da on proizvodi najbolji proizvod na tržištu, samo što nesposobni generalni direktor i direktor prodaje ne znaju to prodati na tržištu. Onda se vlasnik dosjetio, promaknuo ‘genijalnog’ šefa proizvodnje. Dobio je priliku prodavati svoj ‘najbolji proizvod’. Nakon nepunu godinu dana - tvrtka je bankrotirala.
Šukeru prijeti sličan scenarij. Do sada je njegovo bilo osigurati da penzići, vojska, policija i administracija dobiju mirovine i plaće, da se zaduži kad blagajna ostane prazna, smisli nove poreze kad ni to nije bilo dovoljno. Omiljeni odgovor na pitanje o neplaćanju u državi bio je da proračun na kraju godine nema neplaćenih obveza...

Sada u ruke dobiva vruće krumpire koji su spržili Polančeca (brodogradnju i privatizaciju). Ne treba odbaciti ni one koji procjenjuju da premijerka Kosor u Šukerovu slučaju nema što izgubiti. Iznenadi li i pokaže da ima kapacitet držati cijelu nacionalnu ekonomiju i ujediniti u pozitivnom smjeru sve ekonomske resore - premijerki super. Ako ne uspije, oslabjet će mu položaj, pa bi premijerka mogla slobodnije neke svoje savjetnike promovirati u ministre (Lovrinčević, Škegro...). Naravno, postoji i treća mogućnost. Vrijeme radi protiv premijerkina tima. Krediti će joj se u jednom trenutku, ne bude li uvjerljiva, početi ubrzano trošiti u javnosti. Eventualni neuspjeh sa Šukerom kao glavnim za ekonomiju u Vladi vjerojatno ne bi ostavio izglede za popravni ispit. Neki analitičari misle da je dobro da je potpredsjednik za gospodarstvo ujedno ministar financija. Kao, proračunom se vodi Vladina ekonomska politika. To u ovim okolnostima nije dovoljno točno. Šuker je u svojevrsnu sukobu interesa u kakvu je svojedobno bio i Borislav Škegro. Odluke u tim okolnostima previše su politikantske i kratkoročne.

Nužna šok-terapija U optimalnoj varijanti Kosoričin tim savjetnika i ministara morao bi u najdulje mjesec dana izaći s konzistentnim, poslovnoj zajednici uvjerljivim, programom koji se ne bi samo svodio na defanzivno kresanje potrošnje, suzbijanje korupcije i stvaranje bolje poslovne klime. Morao bi to biti kvalitetan program s naglašenom količinom razvojnih ideja. Hrvatskoj treba taktika velikog praska, tj. jednokratno motivirajućeg paketa koji bi se, po mogućnosti, aktivirao u isto vrijeme. Tehnički gledano, gotovo da nema kombinacije koja u kraćem roku može dignuti ekonomski optimizam. Zato je potreban snažan impuls. Jedan od ekonomskih aforizama kaže: ‘Hoćete šok-terapiju? Gurnite prst u utičnicu!’ Ali svijest većine političara, ali i glasača, takva je da ništa osim šok-terapije ne može razbuditi uspavane i u uske interese ‘ušančene’ skupine. Nazanake da će se Šuker i Popijač prvih šest mjeseci baviti vatrogasnim mjerama, a onda razvojem, ako su točne, ne slute na sretan završetak mandata ove Vlade.