Zanemarivanje ekonomije i opsesija ulaskom u EU dubinski su razlozi Sanaderova pada

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Dramatične okolnosti u kojima se, zacijelo, odvijala drama unutar HDZ-a nakon koje je Ivo Sanader podnio ostavku ‘iz osobnih razloga’ dovoljan su razlog.

I mi smo novinari tijekom godina pojednostavljivali odnose u HDZ-u jer činilo se da je premijer suvereni autoritet u stranci. Sad se pokazalo da nije tako. Tvrđa struja, koju, očito, vodi Andrija Hebrang, odnijela je bar privremenu, ako ne i trajnu, pobjedu u HDZ-u. Povod za Sanaderovu ostavku još nije jasan, ali zato su mnogi uzroci sasvim uočljivi. Sanader je kao premijer igrao samo na jednu kartu - ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U tome predugo nije uspio. A u pat-poziciji kojoj je povod blokada Slovenije zbog granica hrvatskog je premijera sustigao tzv. vanjski šok u obliku svjetske recesije koji je ogolio posljedice katastrofalno vođene makroekonomske politike od početka njegova mandata. U toj eksplozivnoj smjesi mnogi su, očito, postali paranoični i spremni na sve.
 
Možda je prijetnja da bivši ministar obrane Rončević bude optužen zbog korupcije u slučaju nabave vojnih kamiona bila kap koja je prelila čašu ostalih umiješanih iz vladajućeg vrha. Ali odavno je bilo jasno da Hrvatska u EU ne može ako borbu protiv korupcije ne dokaže na bar jednom ‘kapitalcu’ umjesto samo na sitnim ribama. Svaki premijer, pa i Jadranka Kosor, zaslužuje 100 dana poštede. Međutim, s velikom se sigurnošću može predvidjeti da će mjeseci koji slijede biti uzaludno potrošeno dragocjeno vrijeme u dramatičnim okolnostima raspada proračuna, a tako i cjelokupne kakve-takve stabilnosti.

Najavljena rekonstrukcija Vlade zapravo je politički pokušaj očuvanja koalicije, ali sa stvarnim potrebama nema nikakve veze. Sanader je bio antitalent za ekonomiju, dojam je da je takva i Jadranka Kosor. Umjesto da se nađe potpredsjednik Vlade strateg za ekonomiju, postavljaju se Pankretić i Milinović, koji također nisu vični onomu što je trenutačno najvažnije.Ostaju ministar financija Šuker i ministar gospodarstva Polančec. Prvi je već mnogo puta dokazao da možda zna čarobirati s proračunom, ali kao ministar zaduživanja i bahatosti, a Polančec jednostavno nema autoritet u svojoj stranci. Ako HDZ ne bude spreman na bolne rezove, pad popularnosti i sasvim novu ekonomsku politiku - prijevremeni izbori sasvim su izgledni.

Od prvog je broja Lidera premijer Sanader kao personifikacija Vladinih poteza bio redovita meta u ‘Ekonomalijama’. Napadi su katkad bili i žestoki, ali koliko god kritični bili prema njemu, nikad nije vršio pritisak da ga se pusti na miru. Sada, kad će se mnogi na njemu iživljavati, treba reći da se prema medijima ipak odnosio vrlo korektno. Da je takav senzibilitet imao za ekonomiju, otišao bi možda neomiljen, ali zaduženost Hrvatske bila bi manja, a ne bi bilo ni hipernelikvidnosti.

Njegov slučaj morao bi biti pouka da je za svakog premijera ekonomija najpreči zadatak. Zablude će se plaćati godinama, a poslovna zajednica uza sve dosadašnje nevolje sada više nema ni formalni autoritet s kojim bi razgovarala i pregovarala. Dolaze teška vremena..