Žele li preživjeti,mali poduzetnici moraju uplašiti Vladu

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Žele li optimizam, ovaj će se put mali i srednji poduzetnici za njega morati sami izboriti. Ako treba - i probijanjem policijskog kordona da bi došli prosvjedovati pred Vladu.

Dugogodišnji prijatelj, mali poduzetnik iz Slavonije i redoviti čitatelj Lidera, nazvao me nakon prošle kolumne: 'Možeš li ti u te svoje novine ugradit malo optimizma? Ovdje je kod nas katastrofa. Znaš da mi svaki dan dolaze drugi mali poduzetnici. E, u posljednje vrijeme dolaze kao na ispovijed. Ne znaju što da rade, ne vide izlaz, čekaju prave poteze vlasti, a njih nema. Onda još i ti napišeš da izgleda za oporavak još nema na vidiku...'U posljednje vrijeme primjedbu da bi dobro došlo malo optimizma mi u Lideru od svojih čitatelja čujemo sve češće. U nekom trenutku uredničko uvjerenje biva i poljuljano. Možda bi zaista trebalo biti optimističniji?

No vrlo brzo stvari dođu na svoje mjesto. Liderova uređivačka koncepcija počiva na dva, kao što je to moderno reći, stupa. Prvi je uporno nastojanje da se putem javnosti vrši pritisak na vlast kako bi donosila i provodila zakone koji pridonose zdravom poslovanju i rastu nacionalne ekonomije. S obzirom na to da je promjena birokratsko-političke pameti blago rečeno dugotrajan proces, a poduzetnici moraju opstati u sadašnjosti, naše je drugo nastojanje istaknuti primjere i informirati o alatima koji bi biznismenima mogli pomoći da u danim okolnostima opstanu i razvijaju se.

Optimizam bez pokrića U ovom se ‘dućanu’ ne prodaje optimizam bez pokrića. Ako je optimizam konstatacija da i u najgorim okolnostima uporni, dodatnom znanju otvoreni poduzetnici i menadžeri uspijevaju opstati sa svojim tvrtkama - takav sedativ možemo ponuditi. Neće svi propasti u ovoj krizi. U borbi za opstanak uvijek će biti preživjelih.
Optimizam može biti poticajan. Ali on se može samo jednokratno upotrijebiti. Zato ga čuvamo za trenutak kad bude izgledno da je vlast počela vući prave poteze, pa u presudnoj, neizvjesnoj točki preokreta i psihologija može mnogo pomoći. Nažalost, vlada Jadranke Kosor, pod presudnim utjecajem ministra financija Ivana Šukera, još ne daje naznake da je sposobna odgovoriti na izazove trenutka.

U takvim okolnostima malim poduzetnicima na rubu očaja moram prebaciti lopticu: ‘Kolege drage, došao je trenutak kad vam nitko neće ponuditi pomoć na pladnju. Ovakve krize odavno nije bilo. Ako želite preživjeti, morat ćete uvjeriti Vladu da niste bezopasni.
Političari koji vode prezaduženu Hrvatsku reagiraju samo na silu kojom im netko prijeti. Pa se boje međunarodne zajednice od koje svako malo posudimo pokoju milijardu eura ili dolara da država ne bankrotira. Vladajuća koalicija boji se i državne administracije, koja ima jak sindikat lak na štrajkačkom okidaču.
Vas, kolege poduzetnici (zapravo i nas, jer smo i mi u Lider pressu mali poduzetnici), vlast se nimalo ne boji. Zato joj se i fućka za vaše vapaje. Dok ne pokažete snagu, zajedništvo i odlučnost - propadat ćete, jedan po jedan.’

Uspavani revolucionari Poslovna zajednica trebala bi pritiskati putem svojih udruženja. Hrvatska gospodarska komora godinama je uspavana ljepotica. Njezin doživotni čelnik Nadan Vidošević povremeno izađe sa salonskom kritikom, članovi komorske Skupštine malo zaplješću i do sljedećeg mjeseca - ništa. Ne treba kriviti samo Vidoševića. Krivi su i oni koji plaćaju članarinu, a zadovoljni su stanjem.Hrvatska udruga poslodavaca bila je posljednjih godina aktivnija i oštrija, ali u današnjim okolnostima to više nije dovoljno. Naravno, HUP-ovu čelništvu bilo bi lakše kad bi iz baze stizali žešći zahtjevi, pritisci i prijedlozi oštrijih mjera prema Vladi koja ne sluša. Udruga izvoznika nije se oglasila mjesecima, a jednako tako ponašaju se i mnoge druge interesne udruge. Obrtnička komora, na primjer. Svi bi da na ‘bunkere’ ide netko drugi. Teško je očekivati da poduzetnici budu revolucionari koji će, bude li zatrebalo, pokušati probiti policijski kordon kako bi noseći transparente protestirali i zahtijevali ispunjenje svojih zahtjeva pred Banskim dvorima.

Poduzetnici su individualci, međusobno su konkurenti, u šakama su raznih državnih tijela, počevši od poreznika koji ih mogu žestoko kazniti za neposluh. Osim toga poduzetnici u prosjeku nisu sirotinja, pa ako i zatvore svoje tvrtke, mnogi će i nekoliko godina pristojno preživljavati. Sve je to razumljivo u vrijeme cikličnih recesija. Ova u koju smo upali mnogo je opasnija. Za optimizam poduzetnici će se morati sami izboriti. Ili će ga se načekati.