Belišće u multinacionalnom zagrljaju

Geraint Anderson podsjetio je na koliko su loš glas došli investicijski bankari. On je glavni lik u dokumentarcu o životu ‘cityboysa’ s prošlotjednog Zagrebdoxa. Dok nije osjetio ‘moralnu’ krizu 15 godina Anderson je bio slavljeni analitičar u njemačkoj investicijskoj banci u londonskom Cityu. Onda je odlučio ‘prokazati’ dotadašnje kolege i reći ono što sada svi znamo – financijski sustav bio je špekulativni balon, a pohlepni mladi bankari igrači na sreću koji se često služe nedopuštenim metodama.

Lifestyle, očekivano, prepun droge i seksa. S obzirom da se ‘prijetnje’ o regulaciji globalnog financijskog sustava koji se oteo kontroli čuju sve manje i sve su tiše, nakon kratke depresije svi bi mogli sretno nastaviti po starom. Red straha, red pohlepne euforije.O svemu tome u mirnom Belišću nikoga ne bi bilo ni najmanje briga. Dosad. No, sada je gotovo posve izvjesno da neminovno hrle u zagrljaj samog simbola investicijskog banakarstva – američkog JP Morgan Chasea. Posrijedi je, doduše, lančana reakcija – javnu ponudu za preuzimanje dionica Belišća dao je Duropack, on je u vlasništvu austrijske Constantie Packaging koja će pak uskoro i formalno završiti u većinskom vlasništvu fonda One Equity Partners. U vlasništvu JP Morgana. I eto zla za Vladu Jerbića, direktora i dioničara Belišća.

- Nipošto ne želimo da u vlasničkoj strukturi Constantia Packaging dominantnu ulogu steknu financijski fondovi. Njihova vlasnička povezanost sa svjetskim multinacionalnim kompanijama u proizvodnji papira i ambalaže značila bi i postupni ulazak Belišća u jednu od takvih kompanija, a to nikada nismo željeli. U Belišću ne želimo biti točka na zemljopisnoj karti o čijoj se sudbini odlučuje u Parizu, Londonu ili drugom svjetskom velegradu – govorio je prije par mjeseci Jerbić. O Duropacku, najvećem pojedinačnom dioničaru u zadnje dvije godine, imao je samo riječi hvale. Nije mu smetalo što se odluke donose u Beču i što je Constantia Packaknig  multinacionaka.Doduše, Duropack je u Belišću bio stateški investitor što je svakako manje ‘zlo’. Simbioza se u Belišću opravdavala otvaranjem novih tržišta i sigurnim kupcem.

Situacija sada postaje puno zanimljivija i kompliciranija jer će prvo financijski oslabljena Constantia Packaging zapasti u škare novog vlasnika (ljepše rečeno provest će se restrukturiranje), pa Duropack, pa tek onda nesretno Belišće. Iz škara će svi sigurno izaći efikasniji i produktivniji, no pitanje je koliki. I prije krize i velikog pada izvoznih narudžbi, što je dovelo do pada prihoda i dobiti, Belišće je patilo od niske profitabilnosti i efikasnosti. Ti su problemi kao glazba za uši financijskih investitora. Za čas će nestati nepotrebni troškovi, ljudski i neljudski. Budući da svjetskim tržištem papira i ambalaže dominiraju multinacionalne kompanije, njihovi su pogledi više puta bili usmjereni  prema Belišću, lideru u Jugoistočnoj Europi. Svi tim pokušajima tvrtka je, hvalili su se u Belišću, uspješno odoljela te zadržavala samostalnost.

Kako će se klupko rasplesti vidjet ćemo kada Duropack ponudi cijenu. On je dionice Belišća stekao po 925 kuna, no prije dvije godine. Sada na burzi vrijede 550 kuna, a Uprava i institucionalni investitori koji drže oko 25 posto očekuju pristojnu premiju. Barem 20 ili 30 posto. U Belišću se šuška da ispod 700 kuna neće biti prodaje. Ipak, mali dioničari, radnici, u krizi smanjuju svoje apetite pa bi i bez velikih Duropack možda mogao skupiti željeni paket. Zašto je baš sada krenuo u ponudu?  Vjerojatno zato što procjenjuje da je kriza dovoljno ozbiljna, a cijena dionice u zadnja tri mjeseca dovoljno niska. Osim toga, cijene kartona od jeseni su značajno skočile i dalje rastu. S obzirom da Duropack nabavlja sirovinu od Belišća jako mu je bitna kontrola cijene glavnog inputa. Uz to, Belišće se zbog krize već samo riješilo viška zaposlenika pa je put do veće profitabilnosti već utaban. Ono što je sigurno jest da JP Morgan neće nepotrebno biti široke ruke. Koliko će jeftino dobiti Belišće ovisi o pohlepi i potrebi domaćih dioničara.