Dobar posao u Koprivnici

Normalni ljudi ne znaju da je sve moguće. Slavnim citatom koji titra na uvodnoj stranici još slavnijeg Totalitarizma Hannah Arendt na ciničan način pokriva sve situacije koje poželite opisati. Poistovjetiti sebe s normalnima, a ostatak mrskog svijeta prepustiti nemilosti bezumlja nije težak zadatak.

Puno teži posao je prepoznati posljedice djela, otkriti uzroke i detektirati motivacijsku nit koja sve to veže. Kad su isplivali dobro utopljeni ugovori između mađarskog OTP-a i naše prehrambeno-političke perjanice Podravke, među ostalim, otkrilo se nekoliko zanimljivih detalja. Podravka za OTP-ov kredit jamči vlastitim dionicama deponiranim u za to specijalno konstruiranoj pravnoj osobi koja živi na Malti. Izuzev toga, ugovor posebno kreativnim čini involviranje i dviju naftnih kompanija.

Ne žurimo čuditi se. Vjerujem da ima dosta normalnih koji znaju što je moguće. Točnije, koliko se moglo iščitati iz javno dostupnih podataka, Podravka je uspjela ugovoriti neku vrstu alternativnog ispunjenja duga. Obvezala se OTP-u vratiti glavnicu i kamate, što predstavlja nimalo čudan bankarski aranžman, ili pak pribaviti dio dioničkog kapitala hrvatske naftne kompanije INA. Iste one koja je u faktičkom vlasništvu mađarske naftne kompanije MOL, koja se pak ovoj epizodi odlučila na dvostruku ulogu.

Prije svega, MOL je pribavio (ili uložio) OTP-u iznos koji je proslijeđen Podravci smatrajući to 'poslovnom prilikom'. S druge strane, MOL je pružao i savjetničke usluge upravi Podravke koristeći pritom iskustva koja je stekao u preuzimanju same INE u Hrvatskoj. Da se ne lažemo, MOL u konzultantskim krugovima uživa kredibilitet kao i Podravka u efikasnosti i dugoročnom strateškom planiranju. Ipak, taj je apsurd tek usputni sastojak složene transakcije. Da nije smiješna i žalosna, ideja MOL-a uopće nije loša zamisao. Obogati se i onda napiši knjigu o tome kako si se obogatio u Hrvatskoj. Da se obogatiš još jedan put i stekneš uvjete za primanje diplome plivača u mutnom.

Uzalud je vapaj predsjednika nadzornog odbora, Ljube Jurčića, koji objašnjava kako Podravka nije mogla preuzeti obvezu pribavljanja dionica INE. Koliko je meni poznato, takva odredba je pravno perfektna. Ona bi bila pravno problematična, a Hrvatska sretna, da je Podravkina uprava ugovorila okupaciju Mjeseca. No, nije. Preuzela je financijsku obvezu pribavljanja dionica koje kotiraju na tržištu. Ili se nalaze negdje drugdje.

Ne zanosimo se, radilo se o sasvim normalnim ljudima koji su znali što je moguće. Uzročno posljedičnu vezu, treba potražiti u onom što nedostaje. Nedostaje odgovor na pitanje što bi i zašto u normalnim okolnostima MOL uopće radio u priči s Podravkom. Nedostaje i logička ostvarivost koristi za sve strane. Naime, s jedne strane nalaze se OTP i MOL, želja za plasmanom novca, ali i ono puno važnije, želja za potpunom kontrolom INE. S druge strane pregovaračkog stola nalaze se uprava Podravke i njeni politički pokrovitelji, kojim je nasušno potreban novac radi preuzimanja perjanice, i nerealna mogućnost ispunjenja preuzetih obveza. Logika pregovora i poslovnog odnosa, govori kako sa strane Podravke nedostaje osoba ili kapital koji mogu transakciju učiniti normalnom. Ili isplatiti kredit ili ustupiti INU.